Biblijske lekcije
Kršćanin u ulozi upravitelja (II)
travanj – lipanj, 2012.
Kazalo
1. Stvoritelj i Vlasnik
2. Pravi darovatelj
3. Iskrena, dobrovoljna služba
4. Revnost u službi
5. Energija i učinkovitost
6. Novac
7. Desetak
8. Prilozi
9. Božja riznica: Njegova Crkva
10. Božji plan za financiranje Njegovog djela
11. Biblijski principi financiranja
12. Obasjati cijeli svijet
13. Naša posljednja prilika!
Predgovor
Vrijeme nam brzo istječe! Već više od 160 godina ovaj stari planet zreo je za Kristov povratak na oblacima slave. Na što bismo se trebali usredotočiti u ovim posljednjim danima? Svakako na nebeski Kanaan – i kako pripremiti sebe i druge da bismo se našli ondje.
Naša tema proučavanja i za ovo tromjesečje je “Kršćanin u ulozi upravitelja”. Dok je boravio na Zemlji, Isus je susreo čovjeka koji je tvrdio da drži svih deset zapovijedi od svoje mladosti. “ Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: ‘Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi, uzmi križ i idi za mnom.’” (Marko 10:21).
Sakupljamo li mi blago na nebu? Ili, možemo li izvana, poput bogatog mladog upravitelja, držati deset zapovijedi dok nam nedostaje istinska služba za našeg Učitelja koja izvire iz srca? Sve što nam je Bog dao pripada Njemu a mi se moramo pobrinuti za to prije nego se vrijeme kušnje za nas završi. Ipak, “bez poslušnosti i nesebične ljubavi i najbogatiji darovi su preoskudni da bi se prinijeli pred Onoga kojemu sve pripada” - Svjedočanstva, sv. 3, str. 55 (57 orig.) Božji cilj je da Njegova djeca nadvladaju sebičnost te sprovedu u djelo Njegov plan o evangeliziranju svijeta. On sada priprema narod da izvrše to djelo – i ono će se izvršiti bez obzira na to hoće li svi iskoristiti prednost da budu uključeni u to.
“Bog poziva ljude da opomenu čovječanstvo, mrtvo u prijestupima i grijesima. On poziva na dobrovoljne darove onih koji su srcem u Božjem djelu, koji osjećaju teret za duše I zalažu se za njih da ne bi propale nego da imaju život vječni. Sotona igra igru života da bi zadobio duše ljudi. On nastoji pribaviti im bogatstvo kako bi ga stavio pod svoju kontrolu pa da se ne bi koristilo za unaprjeđenje misionarskih pothvata. Trebamo li zanemarivati njegova lukavstva? Trebamo li mu dopustiti da otupi naš razum?”— Svjedočanstva, sv. 6, str. 413 (446 orig.)
“Zbog čega zgrćemo bogatstvo? Da bi bilo uništeno ognjem posljednjeg dana? Zar ćemo skupljati zlato i srebro kako bi oni bili svjedoci protiv nas na Sudu – da bi progutali naše tijelo poput ognja? Trebamo li ostati tako nerazdvojno vezani za svoju imovinu sve dok ona ne padne u ruke naših neprijatelja? vrijeme kad oni koji drže Božje zapovijedi neće moći ni kupovati ni prodavati. Od kakve koristi će nam tada biti kuće i zemljišta, ulog u banci ili bilo kakve zalihe? Sada je vrijeme da svoje blago uložimo tamo gdje će ono biti sigurno za vječnost. … Ono što damo za djelo Božje postaje našim zauvijek. Krist kaže: ‘Zgrćite sebi blago na nebu…’ (Matej 6:20). Jedino to je zaista naše od svega što posjedujemo. Sve što zgrćemo na zemlji, naposljetku ćemo morati ostaviti. Samo ono što dajemo za Krista možemo ponijeti sa sobom u vječnost.”—The Review and Herald, 6. prosinca, 1887.
Generalna konferencija – Odjel za subotnju školu
subota, 7. travnja 2012.
Dar prve subote za crkvu u Pindorami, Brazil
“Idite na goru i donesite građevinskog drveta te zidajte Dom; i bit će mi milo i proslavit ću se, veli Gospod” (Hagaj 1:8). Ova poruka, napisana prije više od 2000 godina povodom obnavljanja jeruzalemskog hrama, još i danas je na snazi.
Podizanje crkvi iz kojih se kao iz svjetionika mora širiti svjetlost poruke za ovaj posljednji period Božje crkve – stvarna je potreba.
“Kad se u nekom gradu pojavi interes za istinu, treba odgovoriti na njega. U tom mjestu treba temeljito raditi sve dok se ne otvori makar i najskromniji molitveni dom koji će stajati kao znak, kao spomenik Gospodnje Subote, kao svjetiljka usred moralne tame. Ti spomenici trebaju stajati u mnogim mjestima kao svjedoci istine. Bog je u svojoj milosti providio da vjesnici evanđelja odu u sve zemlje, svim jezicima i narodima, sve dok se načela istine ne ustanove u svim naseljenim dijelovima svijeta.
“Gdje god se osnuje grupa vjernika, treba izgraditi i molitveni dom. Ne dopustite da radnici napuste to mjesto dok god se taj posao ne obavi.”—Sluge evanđelja, str. 386 (431orig.)
Zahvaljujući grupi dobrovoljnih misionara započelo je okupljanje vjernika u Pindorami (blizu Mogi das Cruzes), mjestu otprilike 50 kilometara udaljenom od São Paula. Budući da se interes i broj posjetitelja povećava, potreba da se izgradi crkva postala je evidentna. Nešto braće ovdje uspješno obavlja i zdravstveno misionarski rad. Nadamo se da ćemo u skoroj budućnosti ovdje imati vlastitu crkvu.
Da bi se taj cilj ostvario, molimo posebnu pomoć naše braće i sestara diljem svijeta, da svojim dobrovoljnim prilozima omoguće izgradnju tog molitvenog doma. Molimo vas, ne zaboravite na sakupljanje ovog posebnog dara prve subote u travnju.
“Ta eno: tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti. Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja.” (2. Korinćanima 9:6,7). Srdačno zahvaljujemo svima za pravovremenu pomoć.
Vaša braća i sestre iz Pindorame
1. lekcija
subota, 7. travnja, 2012.
Stvoritelj i vlasnik
“Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti slavu i čast i moć! Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno!” (Otkrivenje 4:11).
“Jahve, vječan, samopostojeći, nestvoren, koji je Izvor i Održavatelj svega - jedino On ima pravo na najuzvišenije poštovanje i obožavanje.”—Patri¬jarsi i proroci, str. 310 (305 orig.)
Pročitati:
Odabrane poruke I, str. 290-295 (orig.)
nedjelja
1. travnja
1. STVORITELJ I ODRŽAVATELJ
a. Što trebamo shvatiti dok pažljivo promatramo veličanstvenu lje¬potu svega stvorenog? Psalam 19:1-3; Izaija 40:18, 21, 26.
“Psalmist kaže: ‘Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski dje¬lo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti.’ (Ps 19:1-3) Neki bi mogli pretpostaviti da su te veličanstvene stvari u prirodnom svijetu Bog. One nisu Bog. Sva ta čudesa na nebesima samo izvršavaju zadaću koja im je povje¬rena. Ona su Božja sredstva. Bog je nadglednik svih stvari, kao što je i njihov Stvoritelj.”—Odabrane poruke I, str. 280 (294 orig.)
b. Koji aspekt Božje svemogućnosti se odražava u našem svakod-nevnom životu? Djela 17:24-29.
“Čovjekovo opipljivo tijelo nalazi se pod Božjim nadzorom, no ono nije poput sata koji je jednom pokrenut i mora nastaviti raditi svojom snagom. Srce kuca, jedan otkucaj slijedi drugi, jedan dah dolazi iza drugog, ali cijelo je biće pod Božjim nadzorom. ... Svaki otkucaj srca, svaki dah, nadahnuti su Onim koji je u Adamove nosnice udahnuo dah života - nadahnućem vječno postojećeg Boga, velikog JA SAM.”—Ibid., str. 281 (294, 295 orig.)
ponedjeljak
2. travnja
2. DOSTOJAN POŠTOVANJA
a. Koje činjenice pokazuju da je Bog jedini koji zaslužuje naše stalno poštovanje i obožavanje? Psalam 33:6-9; Jeremija 10:9-13.
“Bog s pravom zahtijeva da se ljudi, odbacujući sve neznabožačke bo¬gove, klanjaju i služe samo Njemu jer On je Stvoritelj zahvaljujući kojemu sva stvorenja postoje.”—Patrijarsi i proroci, str. 345 (336 orig.)
“To Božansko Biće ne prestaje održavati sve što je stvorilo. Ista ruka koja čvrsto drži planine na njihovom mjestu, vodi planete na njihovom tajanstve¬nom kretanju oko sunca.”—Odabrane poruke I, str. 280 (294 orig.)
b. Koja pitanja nas trebaju ispunjavati strahopoštovanjem prema Bogu? Job 11:7; 38:1-7. Kako to strahopoštovanje doprinosi spa¬senju naše duše?
“Božansko nadahnuće postavlja mnoga pitanja na koja ni najoštroumniji znanstvenici ne mogu odgovoriti. Ta pitanja nisu postavljena da bismo mi odgovorili na njih, jer je to nemoguće, nego da bi nam skrenuli pažnju na dubinu Božjih tajni, i da bi ljudima dala do znanja koliko je njihova mudrost ograničena, da u uobičajenim pojavama svakodnevnog života ima tajni koje nadilaze shvaćanje ograničenog ljudskog uma, da su Božje namjere i sudovi neistraživi a Njegova mudrost nedokučiva. Da bi se otkrio čovjeku, On se zaodjenuo gustim oblakom tajanstvenosti.
“Bog ne namjerava o sebi otkriti više nego što je čovjeku već otkriveno. Kad bi ljudi u potpunosti proniknuli u putove i djela Božja, ne bi vjerovali u Njegovu beskonačnost. Njegovu mudrost, razloge i namjere čovjek u svo¬joj ograničenosti ne može niti pretpostaviti. ‘Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!’ (Rim 11:33). Njegova ljubav se nikad ne može razjasniti prirodnim zakonima. Kad bi se to moglo učiniti, onda ne bismo osjećali potrebu da mu povjeravamo interese svoje duše. Skeptici odbijaju vjerovati jer svojim ograničenim umom ne mogu shvatiti neograničenu silu kojom se Bog otkriva ljudima. Čak ni mehanizam ljudskog tijela ne mogu u potpunosti shvatiti; on predstavlja tajnu koja zbunjuje i najinteligentnije.”— Komentari biblijskih tekstova, str. 242, 243 (sv. 3, str. 1141 orig.)
utorak
3. travnja
3. ISTINSKO VLASNIŠTVO
a. Što je Bog uvijek želio da razumijemo što se tiče posjedovanja nečega? Psalam 50:7, 10-12.
“Bog je pokušao poučiti Izraelce da On u svakom pogledu mora biti prvi. Prema tome podsjećalo ih se da je Bog vlasnik njihovih polja, stada i usjeva, da je On onaj koji daje sunce i kišu da bi se njihovi usjevi razvili i doveli do žetve. Sve što su posjedovali pripadalo je Njemu.”—Djela apostola, str. 250 (337 orig.)
“Naša tijela pripadaju Bogu. On je platio cijenu otkupljenja ne samo za dušu nego i za tijelo. ‘Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste skupo. Pro¬slavite dakle Boga u tijelu svojem!’ ‘A tijelo nije za blud, nego za Gospoda, i Gospod za tijelo’ (1 Korinćanima 6:19,20,13). Stvoritelj budno bdije nad ljudskim organizmom održavajući ga u pokretu. Kad ne bi bilo te Njegove stalne brige, pulsa više ne bi bilo, srce bi prestalo kucati a mozak više ne bi ispunjavao svoju zadaću.”—Counsels on Health, str. 586.
b. Što je sve obuhvaćeno Božjim vlasništvom? Psalam 24:1, 2; Pnz 10:14. Što to znači za nas? Otkrivenje 4:11.
“Imaj na umu da postoji samo jedan Vlasnik svemira i da vrijeme, umne sposobnosti i izvori sredstava svakog ljudskog bića pripadaju Onome koji je platio otkup za dušu. Bog s pravom traži neprekidnu službu i najuzvišenije osjećaje. Tvoj kriterij treba biti Božja volja a ne tvoje zadovoljstvo.”—Se¬lected Messages, sv. 2, str. 137.
“Oni koji stalno imaju na umu da su u takvom odnosu prema Bogu, neće u svoj želudac unositi hranu koja zadovoljava apetit a koja šteti probavnim or¬ganima. Oni neće zakidati Božje vlasništvo da bi zadovoljili nedolične navike u jelu, piću ili odijevanju. Oni će se jako brinuti o svom organizmu shvaćajući da to moraju učiniti da bi mogli surađivati s Bogom. Bog želi da oni budu zdravi, sretni i korisni. Ali da bi postali takvi, moraju podrediti svoju volju Njegovoj.”—Child Guidance, str. 399.
srijeda
4. travnja
4. TKO IMA VLAST?
a. Kome je Bog povjerio upravljanje nad Njegovim zemaljskim dobrima? Postanak 1:26-28. Zašto to predstavlja čast za čovjeka? Psalam 8:1-9.
“Onaj koji je nad nama razapeo zvjezdano nebo i neopisivom vještinom obojio poljsko cvijeće, koji je ispunio zemlju i nebo čudesima svoje moći, kad je htio okruniti svoje divno djelo time da postavi jedno biće u središte svega da bude gospodar nad tako lijepom i neuprljanom zemljom, nije pro¬pustio stvoriti biće dostojno ruke koja mu je dala život. Rodoslovlje ljudske porodice, kao što je zapisano u nadahnutim spisima, ne vuče korijene iz ra¬zvoja nekih klica, gmizavaca ili četveronožaca nego od velikog Stvoritelja. Iako stvoren od praha zemaljskog, Adam je bio ‘sin Božji’ (Luka 3:38).”— Patrijarsi i proroci, str. 18 (45 orig.)
b. Čime se velik varalica, zbog Adamova pada, hvalisao pred Kristom? Luka 4:5,6.
c. Kad će Kristova vlast nad ovim planetom biti u potpunosti obnov-ljena? Daniel 7:13, 14, 26, 27; Mihej 4:8; Otkrivenje 11:15.
“Kad je sotona rekao Kristu ‘Kraljevstva i slava svijeta pripada meni i ja je dajem kome hoću’, rekao je samo dio istine i to samo zato što je time htio postići svoju namjeru da obmane. Sotona je tu vlast oteo Adamu, ali Adam je bio Stvoriteljev namjesnik. On nije bio neovisan vladar. Zemlja je Božja a On je sve povjerio svom Sinu. Adam je trebao vladati u podčinjenosti Kristu. Kad je Adam svoju vlast predao u ruke sotoni, Krist je ipak ostao zakoniti kralj. Tako je Gospod rekao kralju Nabukodonozoru: ‘Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome hoće’ (Daniel 4:14). Sotona može vršiti svoju prigrabljenu vlast samo onoliko koliko mu to Bog dozvoli.”— Želja vjekova, str. 109 (129, 130 orig.)
“Krist će, kako to ističe prorok Daniel, primiti od Starca u nebu ‘vlast, sla¬vu i kraljevstvo;’ On će primiti nov Jeruzalem, prijestolnicu Njegova kralje¬vstva, ‘koji je pripravljen kao nevjesta ukrašena za svoga muža’ (Daniel 7:14; Otkrivenje 21:2). Primivši svoje kraljevstvo On će doći u svojoj slavi kao Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima da izbavi svoj narod koji će ‘sjesti s Abrahamom, Izakom i Jakovom’ za stol u Njegovom kraljevstvu (Matej 8:11; Luka 22:30), da sudjeluju na svadbi Janjetovoj.”—Velika borba, str. 382 (427 orig.)
četvrtak
5. travnja
5. SLUŽBA UPRAVITELJA JE POVJERENA
a. Kad nam se u bilo kojoj mjeri povjeri vlast - maloj ili velikoj, kojeg savjeta se trebamo pridržavati? Pnz 8:11-18.
“Trebamo sebe smatrati upraviteljima Gospodinovih dobara a Boga ap¬solutnim vlasnikom kojem smo dužni vratiti ono što je Njegovo kad On to zatraži.”—Svjedočanstva, sv 4, str. 457 (480, 481 orig.)
b. Koja poruku treba posebno naglašavati u ovim posljednjim dani¬ma pred sam Kristov dolazak? Luka 19:11-13.
“Bog nas naziva svojim slugama što znači da trebamo izvršiti neki posao i prihvatiti se odgovornosti. On nam je pozajmio kapital da bismo ga uložili. To nije naša svojina i mi navlačimo na sebe gnjev Božji kad čuvamo za sebe blago Gospodnje ili ga trošimo onako kako nas je volja...
“Pažljivo će se razgledati svaki talent koji će se vratiti Gospodu. Postupci Božjih slugu neće se smatrati nevažnima. Svaki pojedinac bit će pozvan oso¬bno odgovarati i dati račun o talentima koji su mu bili povjereni da bi se vidje¬lo je li ih umnožio ili zloupotrijebio. Nagrada će biti u skladu s unaprjeđenjem talenata a kazna u skladu s njihovom zloupotrebom. . . .
“Talenti su u našim rukama. Trebamo li ih upotrijebiti na slavu Božju ili ih zloupotrijebiti? Danas možemo trgovati njima ali već sutra vrijeme našeg kušanja može se završiti a naš obračun biti zauvijek zaključen.”— Svjedočanstva, sv 2, str. 752 (668 orig.)
petak
6. travnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Koje činjenice otkrivaju da je naš Stvoritelj u isto vrijeme i Onaj koji nas stalno održava?
2. Zašto je Bog jedini dostojan obožavanja?
3. Kako se trebamo ponašati kad shvatimo da sve pripada Bogu a da je čovjeku povjerio vlast nad ovom zemljom?
4. Što trebamo razumjeti o sotoninom preotimanju ove vlasti?
5. Kakvo iskušenje dolazi na nas kad nam se povjere dobra ovog
2. lekcija
subota, 14. travnja, 2012.
Pravi darovatelj
“Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetla u kome nema promjene ni sjene od mijene.” (Jakov 1:17).
“Bog je ljubav. Poput sunčevih zraka, ljubav, svjetlost i radost izlijevaju se od Njega svim Njegovim stvorenjima. U Njegovoj prirodi je da daje. Sam Njegov život predstavlja izlijevanje nesebične ljubavi.”—Misli s gore blagoslova, str. 55 (77 orig.)
Pročitati:
Counsels on Stewardship, str. 72 (orig.); God’s Amazing Grace, str. 62 (orig.)
nedjelja
8. travnja
1. OBILJEŽJA BOŽJEG KARAKTERA
a. Pošto je čovjeku darovao život, što je još Bog predvidio za čovjeka? Postanak 2:7, 15. Zašto je to za nas blagoslov? Propovjednik 5:12, 18.
“Adam nije bio besposlen. Čim ga je stvorio, Stvoritelj mu je dao i određeno zanimanje. Dano mu je da svoje zanimanje i sreću nalazi u njegovanju i čuvanju onoga što je Bog stvorio; a zauzvrat su mu želje bile zadovoljene obiljem plodova edenskog vrta.”—Savjeti za roditelje, učitelje i studente, str. 227 (273, 274 orig.)
b. Koji dokazi svakodnevno otkrivaju Božju obilnu ljubav prema nama? Psalam 36:5-9; Djela 14:17.
“Svaki trenutak svog postojanja i sva dobra u životu dugujemo samo Bogu”—Counsels on Stewardship, str. 17 (orig.)
“Na rodno drveće trebamo gledati kao na Božji dar, baš kao da nam je te plodove dao u naše ruke.”— Lift Him Up, str. 62.
ponedjeljak
9. travnja
2. NAJVEĆI DAROVI OD BOGA
a. Koji je najveći od svih Božjih darova? Ivan 3:16; Efežanima 2:4-7.
“Blago evanđelja - Onoga koji je Put, Istina i Život - oni (Hebreji) su imali među sobom ali su odbacili taj najveći dar koji im je Nebo moglo darovati.”— Kristove pouke, str. 79 (105 orig.)
“Krist nas je otkupio cijenom vlastite krvi. On je platio neizmjernu cijenu za naše otkupljenje i ako samo poželimo da to blago postane naše, Bog će nam ga besplatno dati.”—Svjedočanstva, sv. 9, str. 253 (245 orig.)
b. Što Krist obećava svojim sljedbenicima koje mu je Otac dao? Ivan 6:37-39; 17:24. Zašto bi ta činjenica trebala svakog čovjeka ohrabriti? Jakov 1:17, 18.
“Nikada nećemo moći procijeniti koliko Bog voli ljudsko biće. Svemir je prepun dokaza o neizmjernosti Njegovog čovjekoljublja.
“Krist ima zakonito pravo na sve u ovome svijetu. ‘Sve mi preda Otac moj,’ reče On (Luka 10:22). ‘Sve što ima Otac, moje je.’ ‘Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji’ (Ivan 16:15; Matej 28:18). Sve na nebu i na zemlji je u službi Njemu. Velik dar nebeske ljubavi nije ostao zadržan u Očevom zagrljaju, Krist je darovan za potrebe ljudskih bića.
“Krist je punina milosti i istine. On je sve u svemu. Stoga neka nijedno ljusko biće ne uzdiže sebe. Slavu treba odavati samo Sinu Božjem. Sada i za¬uvijek Njemu pripada sva slava i zahvalnost.”—Battle Creek Letters, str. 65. “Isus nas ljubi jer smo dar Njegovog Oca i nagrada za Njegovo djelo. On nas ljubi kao svoju djecu. Čitatelju, On te ljubi. Ni samo nebo ne može dati ništa veće, ništa bolje.”—Želja vjekova, str. 469 (483 orig.)
“Tvoja je prednost da se za svoje spasenje uzdaš u Kristovu ljubav na najpotpuniji, najsigurniji i najplemenitiji način; da kažeš: On me ljubi, On me prima; uzdat ću se u Njega jer On je dao svoj život za mene. Ništa tako sigurno ne odgoni sumnju kao kad čovjek dobro upozna Kristov karakter.”— Testimonies to Ministers, str. 517.
utorak
10. travnja
3. TKO JE KRIST?
a. Dok nebeskog Oca uzdižemo i poštujemo kao Stvoritelja, što također trebamo razumjeti o Isusu Kristu? Hebrejima 1:1-3; Ivan 1:1-3.
“Ako je Krist sve stvorio, onda je On i postojao prije svih stvari. Riječi koje govore o tome stoje na tako čvrstom temelju da nitko ne treba ostati u nedoumici. Krist je Bog u suštini i u najuzvišenijem smislu te riječi. On je s Bogom od iskona. Bog nad svime što postoji, blagoslovljen zauvijek.”—Lift Him Up, str. 16.
b. Na temelju čega Kristu pripada pravo da ga slavimo i budemo Njegovi učenici? Efežanima 3:9; Filipljanima 2:5-10.
“Najveći dar koji je Bog mogao darovati čovjeku dat je u Njegovom lju¬bljenom -sinu. Apostol kaže: ‘Ta On ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?’ (Rimljanima 8:32). Ništa se nije zadržalo. Nikakvog drugog vremena kušnje neće biti. Ako ovaj neizrecivi dar Božji ne navede čovjeka na pokajanje, nikada ništa neće moći pokrenuti njegovo srce. Ne postoji nikakva druga sila ‘u rezervi’ koja bi mogla djelovati na njegov um i probuditi njegove osjećaje. Božji karakter je u potpunosti otkriven u Njegovom Sinu, sve mogućnosti koje je nebo moglo pružiti za prihvaćanje čovjeka ponuđene su u Sinu Beskonačnoga. Ne postoje više nikakve prepreke za čovjekov put povratka Bogu i nebu. Pokazane su dubine Spasiteljeve ljubavi koje se ni sa čim ne mogu usporediti; i ako takvo pokazivanje Božje ljubavi prema sinovima ljudskim nije dovoljno da bi ih privuklo Njemu, ne postoji ništa drugo što će ih privući.”—The Signs of the Times, 30. prosinca, 1889.
“Apostol Pavle pišući pod utjecajem Svetog Duha govori o Kristu da ‘... sve je po njemu i za njega stvoreno: On je prije svega i sve stoji u njemu’ (Kološanima 1:16, 17). Ruka koja održava svjetove u prostoru, ruka koja drži u sređenom poretku i neumornoj aktivnosti sve po cijelom Božjem svemiru, to je ruka koja je za nas bila prikovana na križ.”—Education, str. 132.
srijeda
11. travnja
4. NEBESKO NAČELO
a. Koje osnovno načelo trebamo naučiti iz primjera Isusovog života na zemlji? Luka 22:27 (zadnji dio); Hebrejima 5:8; 12:2, 3.
“Plan spasenja se temelji na žrtvi. Isus je napustio kraljevske dvore na nebu i postao siromašan kako bismo mi njegovim siromaštvom postali bogati. Sve koji sudjeluju u procesu spasenja omogućenog neprocjenjivom žrtvom Sina Božjega to obvezuje da slijede Njegov savršen primjer. Krist je ugaoni kamen temeljac i na tom temelju svi trebamo zidati. Svi moramo odražavati duh sa- moodricanja i spremnosti na žrtvu. Nesebičnost, poniznost i požrtvovanje bili su obilježje Kristovog života na zemlji. A zar će ljudi kao nasljednici vječnog spasenja koje im je Isus omogućio napustivši nebo zbog toga, odbiti slijediti svog Gospoda u Njegovom samoodricanju i požrtvovnosti?”—Svjedočanstva, sv. 3, str. 359 (387 orig.)
b. U kojem smislu trebamo rado slijediti Kristov primjer samo- požrtvovnosti? 1 Petrova 2:21; Rimljanima 12:1, 2.
“Krist je žrtvovao sve da bi čovjeku pružio mogućnost da zadobije nebo. Sada je na palom čovjeku da pokaže što je zbog Krista spreman žrtvovati da bi zadobio vječnu slavu. Oni koji imaju pravilnu predodžbu o veličini svega što je žrtvovano za naše spasenje nikad neće gunđati što moraju sijati u suzama i što su borbe i samoodricanja dio kršćanskog života na ovom svijetu.“—Ibid., str. 447 (481 orig.)
“[Krist] je ostavio svoju slavu, kraljevstvo i bogatstva i potražio one koji su propadali u grijehu. On se spustio do naših potreba kako bi nas uzdigao do neba. Žrtva, samoodricanje i nesebična dobrota bile su odlike Njegovog života. On je naš uzor. Jesi li se . . . ugledao na taj Uzor?”—Svjedočanstva, sv. 2, str. 615 (549 orig.)
“Riječi, ‘Niste svoji;’ ‘Jer ste kupljeni skupo’ (1 Korinćanima 6:19, 20), tre¬baju uvijek stajati uokvirene na zidu sjećanja da nikada ne zaboravimo Božje pravo na naše talente, našu imovinu, naš utjecaj, našu osobnost. Moramo naučiti kako se odnositi prema tom Božjem daru u svom umu, duši i tijelu da bismo se kao Kristova otkupljena svojina posvetili Njemu za zdravu i ugodnu službu.”—Medical Ministry, str. 276.
četvrtak
12. travnja
5. MILOST JE OSIGURANA
a. Što je milost—i zašto je ona tako važna za naše spasenje? Rimlj¬anima 5:6-9; Efežanima 2:8, 9.
“Milost je nezaslužena naklonost i vjernik se opravdava bez ikakvih vlas¬titih zasluga, bez ikakvih prava s kojima bi mogao doći pred Boga. On se opravdava kroz otkupljenje koje je u Kristu Isusu, koji stoji u nebeskim dvo¬rovima kao grješnikov zamjenik i jamac.”—Odabrane poruke I, str. 381 (398 orig.) “[Spasiteljeva] milost je dovoljna da bi se pobijedilo grijeh.”—The Faith I Live By, str. 87.
b. Kako trebamo odgovoriti na obilje Božje milosti? Efežanima 2:10; Tit 2:11-14.
“Zar dobra djela zaista nemaju nikakve vrijednosti? Zar Bog s istom blagonaklonošću gleda na grješnika koji svakog dana griješi nekažnjeno i na onoga koji se vjerom u Krista trudi činiti dobro? Sveto Pismo odgovara: ‘Nje¬govo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.’ (Efe 2:10).
“U svom božanskom uređenju, kroz Njegovu nezasluženu naklonost, Gos pod je odredio da dobra djela budu nagrađena. On nas prihvaća zahvaljujući jedino Kristovim zaslugama; a djela milosrđa koja činimo plodovi su vjere; i ona postaju blagoslov za nas; jer ljudi će biti nagrađeni prema svojim djelima. “Ono što naša dobra djela čini prihvatljivima pred Bogom jest miomiris Kris¬tovih zasluga, a milost je ta koja nas osposobljava da činimo djela za koja nas On nagrađuje.”—SelectedMessages III, str. 199, 200.
“Sva tvoja dobra djela ne mogu te spasiti; ali i nemoguće je biti spašen bez dobrih djela. Svaka žrtva učinjena za Krista bit će za tvoju vječnu dobit.”— Ibid., str. 147.
petak
13. travnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Navedite neke jednostavne darove koje nam je Bog dao još u dane Edena!
2. Kako najveći Božji dar (u Isusu Kristu) sadrži u sebi uzajamnu vezu?
3. Zašto je za nas važno shvatiti tko je zaista Isus Krist?
4. Na kojem fundamentalnom načelu se zasniva cjelokupan plan spasenja?
5. Kakvu silu milost daje otkupljenima u njihovoj pripremi za nebo?
3. lekcija
subota, 21. travnja, 2012.
Iskrena, dobrovoljna služba
“ I ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim i svom snagom svojom: ovo je prva zapovijed.” (Marko 12:30).
“Cijelo biće—srce, duša, um i snaga—treba se koristiti u službi Bogu. Postoji li nešto što ne treba posvetiti Bogu?”—The Review and Herald, 6. studenog, 1900.
Pročitati:
Rani spisi, str. 266-269 (orig.)
nedjelja
15. travnja
1. POBUDE ZA SLUŽBU
a. Na koje se aspekte učeništva često ne obaziru mnogi koji tvrde da slijede Krista? Marko 8:34; Ivan 15:19, 20.
“Malo je njih voljno lišiti se svega kao i Krist, pretrpjeti Njegove patnje i progonstva i poput Njega do iznemoglosti raditi na dovođenju drugih ka svjetlu. Malo njih će slijediti Njegov primjer usrdne i redovite molitve Bogu za snagu da izdrže kušnje ovog života i vrše svakodnevne dužnosti koje im on donosi.”—Svjedočanstva, sv 2, str. 748 (664 orig.)
b. Kakva suprotnost postoji između prave i lažne službe? Job 31:24¬28; 29:11-16. Zašto moramo preispitivati svoje pobude?
“Kod mnogih su nevaljalstva ovog svijeta blokirala prilaze duši. Sebičnost je preuzela kontrolu nad umom i izopačila karakter. Kad bi život bio skriven s Kristom u Bogu, služba Njemu ne bi predstavljala mučan posao. Kad bi ci¬jelo srce bilo posvećeno Bogu, svi bi bili spremni učiniti nešto sa svoje strane i žudjeli bi da budu uključeni u djelo. Sijali bi pokraj svake vode moleći i vjerujući da će posijano uroditi plodom.”—The Review and Herald, 19. pros¬inca, 1878.
ponedjeljak
16. travnja
2. OSNOVNA MISAO KRISTOVOG UČENJA
a. Kakva suprotnost, nažalost, postoji između samog Krista i mnogih koji danas tvrde da su Njegovi sljedbenici? Filipljanima 2:5-8, 2l.
“Plan spasenja zasnovan je na žrtvi čija se potpunost, dubina i veličina ne mogu izmjeriti. Na ovaj pali svijet Krist nije poslao nijednog od svojih anđela, dok bi On ostao na nebu, nego je sam osobno izašao izvan okola noseći sramotu. Postao je čovjek boli, vičan patnjama; uzeo je na sebe naše nedostatke i nosio naše slabosti. A na nedostatak samoodricanja kod Njego¬vih takozvanih sljedbenika Bog gleda kao na odricanje od kršćanskog imena. Oni koji tvrde da su jedno s Kristom a popuštaju svojim sebičnim željama za raskošnom i skupom odjećom, pokućstvom i hranom, kršćani su samo im-enom. Biti kršćanin znači odražavati Krista.
“O, kako su istinite apostolove riječi: ‘ jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista.’ (Filip 2:21). Djela mnogih kršćana uopće ne odgovaraju imenu koje nose. Oni se ponašaju kao da nikad nisu čuli ništa o planu spasenja os¬tvarenom uz neizmjernu cijenu. Većina njih želi sebi stvoriti ime u svijetu; oni usvajaju njegove običaje i ceremonije i žive da bi ugađali samo sebi. Oni tako usrdno slijede svoje ciljeve, kao i ovaj svijet i tako se lišavaju sile kojom bi mogli pomoći u širenju Božjeg carstva.”—Counsels on Stewardship, str. 54.
b. Koje nebesko načelo Krist nalaže svim svojim sljedbenicima? Zašto? Matej 16:24-26
“Oni koji žele steći blagodat svetosti najprije moraju shvatiti smisao samopožrtvovnosti. Kristov križ glavni je stub koji drži ‘obilnu vječnu slavu koja sve nadvisuje’ (2 Korinćanima 4:17). ‘Tada Isus reče svojim učenicima: Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.’ (Mt 16:24) Naša ljubav prema bližnjima predstavlja miris koji otkriva i našu ljubav prema Bogu. Strpljenje u služenju donosi spokoj duši.”—Djela apostola, str. 422 (560 orig.)
“Trebamo prakticirati onu istu samopožrtvovnost koja je [Krista] vodila da se preda na smrt na križu kako bi ljudskim bićima omogućio da zadobiju vječni život.”—Svjedočanstva, sv 9, str. 45 (49 orig.)
utorak
17. travnja
3. UČITI OD APOSTOLA
a. U čemu je bila tajna Pavlove žarke ljubavi prema drugim ljudima? 2 Korinćanima 4:15-18; 5:14, 15.
“Kako oni za koje se Krist toliko žrtvovao mogu nastaviti sebično uživati u Njegovim darovima? Njegova ljubav i samoodricanje ne mogu se ni sa čim usporediti; a kad ta ljubav postane iskustvo Njegovih sljedbenika, oni će svoje interese poistovjetiti s interesima svog Otkupitelja. Njihov rad bit će podizan¬je Kristovog carstva. I sebe i sve ono što imaju posvetit će Njemu i zahtjevima Njegovog djela.”
“Kristova ljubav u duši otkrivat će se u riječima i djelima. Kristovo carstvo takvom vjerniku postaje važnije od svega drugog. Vlastito ‘ja’ se dobrovoljno žrtvuje na Božjem oltaru. Svatko tko je istinski sjedinjen s Kristom osjećat će onu istu ljubav za duše koja je navela Božjeg Sina da napusti svoje carsko prijestolje, svoj visok položaj, i da zbog nas postane siromah kako bismo mi Njegovim siromaštvom postali bogati.”—Counsels on Stewardship, str. 55.
b. Na kakve sklonosti apostol Ivan upozorava vjernike i kako se to može primijeniti na nas? 1 Ivanova 2:15-17.
“Dok tvrdimo za sebe da smo kršćani, što činimo? Duše koje se nalaze posvuda oko nas, u blizini naših domova ili one koje su na udaljenijim mjes¬tima, propadaju u svojim grijesima neopomenute i zanemarene. Svakodnevno prolazimo pokraj onih koji su bez nade i bez Boga u ovome svijetu a mi ni¬kad ne otvorimo naša usta da bismo im govorili o Kristu i Njegovoj ljubavi. Zanesenost svijetom drži muškarce i žene kao očarane. . . . Vojnici Kristovog križa bi trebali bi učiniti da nebo odzvanja molitvama za Božje djelo, za Nje¬govu silu koja bi surađivala s ljudskim poslanicima da bi se došlo do ljudi ondje gdje se oni nalaze.”—Manuscript Releases, sv. 8, str. 95.
“Dok mnogi čekaju da se ukloni svaka prepreka, duše u svijetu umiru bez nade i bez Boga. Mnogi, mnogi će zbog ovozemaljskog dobitka , zbog stjecanja velikog znanja otići u područja koja djeluju poput kuge na čovjeka, i otići će u zemlje u kojima misle da mogu steći dobru zaradu; ali gdje su muškarci i žene koji će promijeniti mjesto stanovanja i zajedno sa svojim obiteljima otići u područja kojima je potrebna svjetlost istine, da bi svojim primjerom svjedočili onima koji će u njima vidjeti Kristove predstavnike?”— Counsels on Stewardship, str. 56.
srijeda
18. travnja
4. ČISTO, ZADOVOLJSTVOM ISPUNJENO SRCE
a. Što treba biti obilježje naše vjere kao Kristovih sluga? Zašto? Efežanima 6:6-8.
“Nije li opasno dozvoliti da težnja za bezvrijednim ovozemaljskim dobi¬tkom zasjeni dragocjeno besmrtno naslijeđe? Postoji opasnost da kupovinom i prodajom uništite svoju korisnost, oslabite svoju vjeru i uprljate hram svoje duše.”—The Review andHerald,19. lipnja, 1888.
b. Zašto je Krist tijekom svoje službe više puta naglašavao desetu zapovijed? Izlazak 20:17; Luka 12:15. Kako mi trebamo izvojevati pobjedu na tom području? 1 Korinćanima 15:31.
“Krist je naš primjer. On je svoj život dao kao žrtvu za nas i On traži od nas da damo svoje živote kao žrtvu za druge. Na taj način možemo se osloboditi sebičnosti koju sotona stalno nastoji usaditi u naše srce. Sebičnost je smrt za svaki oblik pobožnosti i može se pobijediti samo pokazivanjem ljubavi prema Bogu i prema bližnjima. Nijednoj sebičnoj osobi Krist neće dozvoliti da uđe u nebeske dvore. Nijedna lakoma osoba neće proći kroz biserna vrata grada Božjeg; jer svaki oblik lakomosti jest idolopoklonstvo.”—Counsels on Stew¬ardship, str. 26.
“Neprekidna spremnost na samoodricanje i dobročinstvo predstavlja Bo¬gom dani lijek protiv grijeha sebičnosti i lakomosti koji razjedaju dušu poput raka. Bog je odredio stalno prakticiranje dobročinstva da bi se tako prikuplje¬nim sredstvima potpomagalo Njegovo djelo i ublažavale patnje siromašnih i nevoljnika. On je odredio da davanje na takav način prijeđe u naviku i po¬stane prirodna prepreka toliko opasnom i varljivom grijehu lakomosti. Lako¬most je stalnim davanjem jednostavno osuđena na smrt. Stalno prakticiranje dobročinstva ima za cilj da se Bogom dana sredstva iz ruku gramzljivaca izvuku isto tako brzo kao što su i stečena te da se posvete Gospodu kojem i pripadaju. ...
“Bogatstvo čini ljude sebičnima i nagomilavanje bogatstva samo pothra¬njuje lakomost. Ta zla, ukoliko im se ljudi odaju, postaju sve jača. Bog pozna¬je opasnosti koje nam prijete i ograđuje nas svojim sredstvima da ne pro- padnemo. Bog zahtijeva stalno prakticiranje dobročinstva da bi moć navike u dobrim djelima nadjačala i slomila moć navike u suprotnom smjeru.”— Svjedočanstva, sv 3, str. 510 (548 orig.)
četvrtak
19. travnja
5. PRAVA I BOGU UGODNA SLUŽBA
a. Kako možemo biti ohrabreni primjerom prvih kršćana u Make¬doniji? 2 Korinćanima 8:1-5.
“Gotovo svi makedonski vjernici bili su siromašni u ovozemaljskim do¬brima, ali njihova srca bila su prepuna Božje ljubavi i Njegove istine i rado su davali da bi pomogli širenje evanđelja. Kad su se u crkvama nekadašnjih neznabožaca prikupljali prilozi za vjernike hebrejskog porijekla, duh darežljivosti u Makedoniji isticao se kao primjer drugim crkvama.”—Djela apostola, str. 254 (343 orig.)
b. Kako Krist ukratko daje opis naše dužnosti kao vjernika? Marko 12:29-31. Što se događa kad primijenimo taj princip u našoj sva¬kodnevnici? Matej 7:24, 25.
“Cijelo biće se treba posvetiti službi Učitelja.”—The General Conference Bulletin, 16. travnja, 1901.
“Nitko ne može biti istinski sjedinjen s Kristom, primjenjivati u životu Njegove pouke i uzeti na sebe Njegov jaram uzdržljivosti i ograničavanja ako se u njemu ne ostvari nešto što on svojim riječima nije u stanju izraziti. U njemu se bude nove, duhovno bogate misli. On dobiva duhovno prosvijetljen um, odlučnost volje, istinsku osjetljivost savjesti i čistoću mašte. Srce postaje nježnije, misli produhovljenije, služba više slična Kristovoj. U životu se vidi ono što se ne može opisati riječima - istinska odanost i potpuna posvećenost srca, uma, duše i svih snaga u radu za Učitelja.”—Svjedočanstva, sv. 6, str. 441 (476, 477 orig.)
petak
20. travnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako se u Jobovom životu odražavao Kristov duh?
2. Koje uobičajene sklonosti moramo svladati da bismo bili pobjednici?
3. Što nas Pavao i Ivan uče o njegovanju vječnih vrijednosti?
4. Zašto je lakomost tako pogubna za našu dušu?
5. Kakva se nagrada dobiva za iskrenu službu, čak i u ovozemaljskom životu?
4. lekcija
subota, 28. travnja, 2012.
Revnost u službi
“ Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se!” (Otkrivenje 3:19).
“Sve prednosti koje nam je Bog dao Njegova su sredstva kojima se unosi žara u duh, revnost u napore i energiju u nastojanje da se izvrši Njegova sveta volja.”—Patrijarsi i proroci, str. 370 (360 orig.)
Pročitati:
Colporteur Ministry, str. 154, 155.
nedjelja
22. travnja
1. NEOPHODNOST NOVOG STAVA
a. Što trebamo naučiti iz Isusovog upozorenja protiv gunđanja i polovične službe? Matej 25:14, 15, 18, 24-30.
“Mnogi, poput sluge koji je dobio jedan talent, smatraju da je Gospod kao surov čovjek koji ‘žanje gdje nije sijao i sakuplja gdje nije vijao’. Ovakvo gledište je obmana od Zloga; jer što mi imamo što nismo dobili? Trebamo zahvalna srca reći kao David: ‘Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivši, dali smo Tebi!’ (1 Ljetopisa 29:14).”—The Review andHerald, 12. lipnja, 1888.
b. Koje Kristovo upozorenje ima poseban značaj u ovim posljednjim danima zemaljske povijesti? Matej 24:12; Otkrivenje 2:4.
“Neka svaki član crkve revnosno nastoji da se neprijateljima naše vjere ne daje prilika da likuju zbog mrtvila i otpadništva u našim redovima. Svojim utjecajem mnogi djeluju razorno iako bi s malo samoodricanja, usrdnosti i revnosti mogli predstavljati silu na strani dobra. Ali takva revnost neće doći bez napora i ozbiljne borbe.”—Svjedočanstva, sv 5, str. 266 (287 orig.)
ponedjeljak
23. travnja
2. OSOBINA: REVNOST
a. Kako Biblija prikazuje presudnu važnost revnosti za Boga? Psalam 42:1; 84:2. Ako nam nedostaje ova osobina, kako je možemo steći? Jeremija 29:13.
“Ima mnogo onih koji ne pružaju očite dokaze da su vjerni zavjetu učinje¬nom prilikom krštenja. Formalizam, svjetovne ambicije, ponos i samoljublje oslabili su njihovu vjernost. Njihova svijest povremeno se budi ali oni ne padaju na Stijenu - Isusa Krista. Oni ne dolaze Bogu slomljena srca u poka¬janju i priznanju. Oni koji u srcu osjete djelovanje istinskog obraćenja otkrivat će u svom životu plodove Duha.”—Svjedočanstva, sv 9, str. 159 (155 orig.)
“Potrebno je da se u postu i molitvi duboko ponizimo pred Bogom zbog to¬likog opadanja revnosti i nestajanja duhovnosti među nama.”—Svjedočanstva, sv 4, str. 511 (535, 536 orig.)
b. Koje obećanje je namijenjeno svima koji iskreno žele postati slični Isusu? Matej 5:6. Zašto nam je Jakovljevo iskustvo tako dragocje¬no? Postanak 32:24-30.
“Bog želi vidjeti pobožnost, samoodricanje, samopožrtvovnost, sažaljenje prema ljudima i revnovanje za Njega. On želi u nama vidjeti duboku čežnju za za spašavanjem duša od nevjerovanja i propasti.”—The Signs of the Times, 15. veljače, 1899.
“Velikom istinom koju smo imali prednost primiti trebali bismo, a silom Svetog Duha mogli bismo postati živi kanali svjetlosti. Tada bismo mogli pristupiti prijestolju milosti i, gledajući dugu obećanja, kleknuti skrušena srca i tražiti nebesko kraljevstvo u duhovnoj revnosti koja bi donijela svoju na¬gradu. Poput Jakova, zadobili bismo to silom. Tada bi naša poruka zaista bila sila Božja na spasenje.”—Reflecting Christ, str. 217.
“Uđite u svoju tajnu klijet i ondje se u samoći obratite u molitvi Bogu: ‘Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!’ (Ps 51:10). Budite ozbiljni, budite iskreni. Usrdna molitva ima veliku moć. Poput Jakova, borite se u molitvi! Vapite! U getsemanskom vrtu s Kristovog čela kapale su krvave kaplje znoja; morate i vi poduzeti napore. Ne napuštajte svoju sobu sve dok ne osjetite da ste ojačali u Bogu; zatim bdijte. A dok bdijete i molite možete biti sigurni da ćete izbjeći zamke koje je neprijatelj razapeo a milost Božja će se pojaviti u vama.”—Poruka mladima, str. 131 (131, 132 orig.)
utorak
24. travnja
3. REVNOST NA DJELU
a. Što možemo naučiti iz teških napora koje su izdržali i pobjeda koje su izvojevali vjerni svjedoci za Boga? Jeremija 20:8-11; Djela 4:14-20.
“Protivljenje Jeremijinoj poruci bilo je tako snažno, a one je ruganju i podsmjehu bio izložen do te mjere da je rekao: ‘I rekoh u sebi: neću više na Nj misliti niti ću govoriti u Njegovo ime.’ (Jer 20:9). Tako je uvijek bivalo. Zbog ogorčenosti, mržnje i protivljenja pokazivanih stalno protiv riječi prijekora koje je Bog izgovorio, mnogi Gospodnji glasnici odlučili su postupiti isto kao i Jeremija. Međutim, što je Božji prorok učinio nakon ove svoje odluke? Ko¬liko god se trudio, nije uspio sačuvati svoj mir. Čim se našao pred okupljenim narodom osjetio je da je duh Gospodnji jači od njega.”—Komentari biblijskih tekstova, str. 354 (sv. 4, str. 1156 orig.)
“Revnost za Boga i Njegovo djelo pokretala je učenike da s velikom silom svjedoče o evanđelju. Ne treba li ista takva revnost gorjeti u našim srcima da s odlučnošću govorimo o otkupiteljskoj ljubavi, o Kristu i to razapetom? Prednost je svakog kršćanina ne samo da očekuje nego da i ubrza Spasiteljev dolazak.”—Djela apostola, str. 454 (600 orig.)
b. Kakva vrsta iskustva treba odjekivati u nama? Psalam 119:137¬140; 1 Ivanova 3:1-3.
“Starješina Loughborough bio je revan radnik u Božjem djelu. On je svim srcem bio u tome. Išao je ... u nova polja rada i bio je spreman staviti se na najskromniji položaj, trpjeti svaku oskudicu, štedjeti, živjeti siromašno i bez mnogo troškova, raditi od ranog jutra do kasno u noć za djelo koje je bilo u povojima.”—Manuscript Releases, sv. 21, str. 246.
“Stojimo na pragu vječnosti. Budući da se bezakonje umnožilo, ljubav mnogih se hladi. Ali umjesto toga u našim srcima bi trebali rasti ljubav prema Bogu, prema čistoći, istini i svetosti. Sve veće napredovanje bezakonja oko nas trebalo bi u nama probuditi još usrdniju revnost i jaču odlučnost.”—The Review and Herald, 29. studenog, 1881.
srijeda
25. travnja
4. IZBJEĆI ZABLUDJELU REVNOST
a. Na koje načine možemo biti u opasnosti da zalutamo zbog zablud¬jele revnosti? Rimljanima 10:1-3; 1 Korinćanima 10:23.
“Kad netko tko nema Duha i sile Božje ode na rad u novo polje, on počinje napadati druge vjerske zajednice misleći da može uvjeriti ljude u istinu ukazujući na nedosljednosti popularnih crkvi. Može se činiti potrebnim da se u nekim slučajevima o tome govori, ali to općenito samo stvara predra¬sude protiv našeg rada i zatvara uši mnogih koji bi inače slušali istinu. Da su takvi učitelji bliži Isusu, imali bi božansku mudrost i znali bi kako prilaziti ljudima.”—Svjedočanstva, sv 4, str. 511, (536 orig.)
b. Što je bilo pogrešno u Jehujevoj revnosti? 2. Kraljevima 10:16-19, 28-31.
“Mnogo je onih čija se religija sastoji od aktivnosti. Oni žele biti angažirani vjerujući da tako čine neko veliko djelo dok su mala djela milosrđa koja sačinjavaju ljupki kršćanski karakter potpuno zanemarena. Naizgled revna i usplahirena služba koja stvara dojam da netko obavlja divno djelo, nije pri¬hvatljiva Bogu. To je Jehujev duh koji govori: ‘Dođi, vidi moju revnost za Gospoda!’. Na takav način čovjek se zadovoljava samim sobom i hrani se samozadovoljstvom; ali cijelo to vrijeme duša može ostati uprljana mrljama nepodčinjenosti i nepobijeđene sebičnosti.”—The Signs of the Times, 20 11, 1884.
“Kršćanskom revnošću upravljaju načela i ona nije povremena. Ona je iskrena, duboka i snažna te prožima cijelu dušu. Spašavanje duša i interesi kraljevstva Božjeg - to su pitanja od najveće važnosti. ... Kršćanska revnost se ne ogleda samo u riječima nego u snažnim i djelotvornim osjećajima i postupcima. Ipak, ona se ne pokazuje s ciljem da bi je drugi primijetili. Poniznost mora obilježavati svaki napor i mora se zapažati u svakom po-slu. Kršćanska revnost navodi na iskrene molitve i poniznost, i na vjernost u ispunjavanju kućanskih dužnosti. U obiteljskom krugu će se tada odražavati ljubaznost i ljubav, dobrota i suosjećanje koji su plod kršćanske revnosti.”— Svjedočanstva, sv. 2, str. 253, 254 (232, 233 orig.)
četvrtak
26. travnja
5. KRISTOV PRIMJER
a. Kako se proročanstvo psalmiste o božanskoj revnosti ispunilo u Kristu? Psalam 69:9; Ivan 2:13-17; 4:34. Što možemo naučiti iz Kristove revnosti? 1 Korinćanima 2:2-4.
“[Krist] je živio zakon. Njegova čistoća i dobrota, Njegova predanost istini i Njegova revnost za Božju slavu otkrivaju savršenstvo zakona.”—The Re¬view and Herald, 26. veljače, 1901.
“Krist je izjavio da mu je veliko zadovoljstvo činiti volju svog Oca. Revnost koja proizlazi iz takve posvećenosti istinom čini vjernika jakim u istini, da bi kao onaj kojem su povjerene svete istine i koji sudjeluje u širenju istih bio koristan kršćanin. Revnost uvijek treba biti uravnotežena, pokazujući svetost karaktera.”—Manuscript Releases, sv. 10, str. 131.
b. Koji poziv Krist upućuje svima koji žive u mlakom periodu Laodiceje? Otkrivenje 3:19.
“Kad se ljudi prihvate rada u Božjem djelu, pokazuju li onu istu revnost za Njegovo djelo kao što su je pokazivali svojim ovozemaljskim poslovima?”— The Review and Herald, 12. lipnja, 1888.
“Zar revnost crkve u ovo vrijeme, kad se kraj svemu toliko približio, ne treba biti veća od one koju su pokazali pripadnici ranokršćanske crkve? Revnost za slavu Božjeg imena pokretalo je te učenike da svjedoče istinu s velikom silom. Zar i naša srca ne trebaju gorjeti takvom revnošću i čežnjom da govorimo o ljubavi koja nas je otkupila, o Kristu i to razapetom? Zar se sila Božja ne bi trebala danas još i više otkrivati nego što je to bilo u vrijeme apostola?”—Svjedočanstva, sv. 7, str. 32 (33 orig.)
petak
27. travnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Koje upozorenje trebamo poslušati iz parabole o talentima?
2. Koji aspekt Jakovljevog iskustva treba biti i naše iskustvo i zašto?
3. Što možemo naučiti od Jeremije, Davida i prvih apostola?
4. Kako možemo pokazivati simptome zabludjele ili pogrešne revnosti?
5. Koje su karakteristike prave, iskrene revnosti?
subota, 5. svibnja, 2012.
Dar prve subote za misije širom svijeta
Prije povratka na nebo Krist je svojim učenicima dao evanđeoski nalog: “Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta. Amen” (Matej 28:19, 20).
Glavni razlog postojanja crkve na ovom planetu jest da odnese poruku evanđelja njegovim stanovnicima. Isus je rekao da “će se propovijedati ovo evanđelje o kraljevstvu Božjem po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima; i onda će doći kraj” (Matej 24:14).
Svi članovi crkve Božjeg ostatka imaju prednost i dužnost pomoći u širenju vječnog evanđelja širom svijeta osobnim misionarskim naporima, svojim molitvama i financijskim prilozima. Svake godine sakupljamo posebne priloge od naših članova i prijatelja širom svijeta za potrebe širenja poruke kroz misije u mnogim dijelovima svijeta.
“Krist je primjer svima koji idu u misionare. Njegov rad je uzor za sve misionarske poduhvate. To zahtijeva bezrezervnu predanost, posvećivanje vremena i talenata. To traži da vratimo Gospodu dobra koja nam je povjerio i to s takvim zanimanjem s kakvim smo ih umnožavali. Sve trebamo dati u Njegovo djelo kako bi ono napredovalo i zbog kojeg je Krist došao na ovaj svijet.”—The Review and Herald, 24. prosinca, 1901.
Naša je prednost biti dijelom Božjeg poslanja na zemlji i predstavljati Njegov karakter pun ljubavi pred cijelim svijetom. Naše vrijeme, snage, posebni napori i naši financijski prihodi darovi su od Boga da bi se širilo Njegovo evanđelje ljubavi.
Hoćete li dati dobrovoljno od vaših prihoda da biste pomogli naše misije širom svijeta? Budite sigurni da će vas Bog obilno blagosloviti u ovom životu i onom na nebu, kad ćemo vidjeti spašene duše u Božjem nebeskom kraljevstvu.
U ime misija širom svijeta, Vaša braća iz Generalne konferencije
5. lekcija
subota, 5. svibnja, 2012.
Energija i učinkovitost
“A hodeći propovijedajte i kazujte da se približilo carstvo nebesko!” (Matej 10:7).
“Budući da je vrijeme kratko, trebamo raditi marljivo i s udvostručenom en-ergijom.”—Svjedočanstva, sv 3, str. 149 (159 orig.)
Pročitati:
Kristove priče, str. 225-229 (342-346 orig.)
nedjelja
29. travnja
1. TALENT KOJI SVATKO IMA
a. Čak i u ovom užurbanom vremenu u kojem živimo, što Bog milos¬tivo proviđa za nas - i zašto? Propovjednik 3:1.
“Naše vrijeme pripada Bogu. Svaki trenutak je Njegov i na nama leži najsvečanija obveza da ga korisno upotrijebimo Njemu na slavu. Ni od jednog dara koji nam je dao Bog neće tražiti točniji račun nego o našem vremenu. ...
“Imamo vrlo malo dana vremena milosti u kojima se moramo pripre¬miti za vječnost. Nemamo vremena za gubljenje, nemamo vremena posvetiti se sebičnim zadovoljstvima, nemamo vremena za popuštanje grijehu. Danas moramo izgraditi karakter za budućnost, za vječni život. Sada se moramo pripremiti za istražni sud.”—Kristove priče, str. 225 (342 orig.)
b. Koje činjenice trebamo uzeti u obzir dok planiramo korištenje svog vremena? Jakov 4:13-15.
“Kratkoća vremena zahtijeva energiju koja se nije pokazivala među onima koji tvrde da vjeruju u sadašnju istinu.”—Counsels on Health, str. 506.
“Kad i svi na najbolji način koristili svoje vrijeme, koliko bi se novca uštedjelo za napredak djela istine! Kad je srce u djelu, onda se radi savjesno, brzo i s voljom.”—Svjedočanstva, sv. 4, str. 430 (451 orig.)
ponedjeljak
30. travnja
2. MUDRO SUPROTSTAVLJANJE STRATEGIJI NEPRI JATELJA
a. U nastojanju da unaprijedimo djelo Božje, što moramo shvatiti? 1 Petrova 5:8; Otkrivenje 12:12.
“Nemamo vremena za gubljenje. Sile tame djeluju svom snagom i sotona nečujnim korakom, kao što vuk grabi svoj plijen, zarobljava one koji sada spavaju. Imamo opomene koje sada koje sada možemo objavljivati, djelo koje se sada može obaviti ali uskoro će biti teže nego što to možemo i zamisliti.”— Evangelism, str. 218.
“O, kako užasnu odgovornost imamo da svakoj duši najozbiljnije predoči¬mo činjenicu da postoji nebo koje treba zadobiti i druga smrt koju treba izbjeći! Svaka snaga duše mora se probuditi da bi ubrzali svoju odluku i silom zadobili kraljevstvo nebesko. Sotona je aktivan, i mi također moramo biti aktivni. Sotona je neumoran u ustrajnosti, i mi također moramo biti neumo¬rni. Nemamo vremena izgovarati se okrivljujući druge za svoje nazadovanje. Nije vrijeme da laskamo ni sebi niti drugima kako bismo mnogo bolje i lakše radili za Boga samo kad bi okolnosti bile povoljnije. Čak i onima koji tvrde da vjeruju u Krista moramo reći da prestanu vrijeđati Boga svojim grješnim izgovaranjem.”—Manuscript Releases, sv. 12, str. 336.
b. Što nadahnuće uči o borbama i teškoćama koje su pred nama? Efežanima 6:12; Matej 24:13.
“Uzimajući u obzir kratkoću vremena, mi kao narod moramo bdjeti i moli¬ti, ne dozvoljavajući da nas bilo što odvrati od ozbiljnosti u pripremi za taj velik događaj koji je pred nama. Budući da je vrijeme prividno produljeno, mnogi su postali bezbrižni i indiferentni u pogledu svojih riječi i djela. Oni ne shvaćaju opasnost u kojoj se nalaze i ne vide i ne razumiju kako im je Bog milostiv time što produljuje vrijeme njihove kušnje kako bi imali vre¬mena da oblikuju karakter za budući, besmrtan život. Svaki trenutak je od neprocjenjive važnosti. To vrijeme dano im je ne da bi sebi osigurali lak i udo¬ban život na ovoj zemlji nego da bi pobijedili svoje karakterne nedostatke i da bi pomažući drugima, bilo primjerom ili osobnim naporom, uvidjeli ljepotu svetosti.”—Svjedočanstva, sv. 4, str. 290 (306, 307 orig.)
“Trebamo nastaviti Gospodnje djelo s još više revnosti i energije sve dok s e ne završi vrijeme milosti.”— Savjeti za roditelje, učitelje i studente, str. 455 (548 orig.)
utorak
1. svibnja
3. KORISNA SREDSTVA
a. Što naš Učitelj želi da shvatimo o različitim talentima koji su nam povjereni? Luka 19:13.
“Ma koliko mnogo ili pak malo posjedovao, svaki pojedinac treba imati na umu da mu je to što ima samo povjereno na upotrebu. Za svoju snagu, vještine, vrijeme, talente, prilike i sredstva mora položiti račun Bogu. To je osobni zadatak; Bog nam daje kako bismo postali poput Njega, velikodušni, plemeniti, dobrotvorni davanjem drugima. Oni koji zaboravljajući na svoju božansku misiju gledaju da štede ili troše samo da bi zadovoljili svoju oho¬lost ili sebičnost, mogu si osigurati dobitak i zadovoljstva ovoga svijeta; ali u očima Božjim, koji procjenjuje njihova duhovna dostignuća, oni su siromašni, nesretni, bijedni, slijepi i goli.”—Counsels on Stewardship, str. 22.
“U Kristovom životu ne mogu naći nijedan zapis da je On provodio vrijeme u igri ili razonodi. On je bio najveći odgajatelj za sadašnji i budući život; ali ne mogu navesti nijedan primjer gdje je poučavao svoje učenike da se u cilju fizičkog kretanja odaju zabavi. Otkupitelj svijeta svakom čovjeku daje zada¬tak i zapovijeda mu: ‘Trgujte dok ne dođem’ (Luka 19:13). Čineći to, srce se zagrijava za postavljen poduhvat. Sve snage bića sudjeluju u naporu da se nalog posluša. Mi imamo visok i svet poziv.”—Savjeti za roditelje, učitelje i studente, str. 255 (309 orig.)
b. Što trebamo naučiti iz Solomunovog iskustva? Propovjednik 2:10, 11.
“Moramo odbaciti tisuće stvari koje privlače našu pozornost. Postoje stvari koje troše naše vrijeme i bude radoznalost a ne vode zapravo ničemu. Najviši interesi zahtijevaju najveću pozornost i energiju koje se tako često posvećuju beznačajnim stvarima.”—Zdravlje i sreća, str. 407 (456 orig.)
“Neka ljudi vide da usmjeravaš svoj um na ono što je korisno i što ti je dužnost, na spašavanje duša. Ne obraćaj pozornost na zabavu koja oduzima vrijeme i zadovoljava sebičnost.”—Medical Ministry, str. 82.
“Energiju koju se sada usredotočuje na jeftina i propadljiva dobra treba iskoristiti u djelu koje će obasjati svijet. Neka se svaka snaga koju je Bog dao iskoristi u djelu koje donosi blagoslovljeno zadovoljstvo kako u ovom životu, tako i za vječnost.”—Manuscript Releases, sv. 6, str. 267.
srijeda
2. svibnja
4. OTKUPLJENA IMOVINA
a. Zašto ponašanje bezumnog bogataša predstavlja upozorenje za nas? Luka 12:16-21.
“Žalosno je što pripadnici takozvanog Božjeg naroda uskraćuju Bogu ono što mu pripada. Sredstva i napori koje bi trebalo uložiti u Kristovo djelo posvećuju se ugađanju sebi. Bogu se zakida vrijeme, novac i služba. Samolju¬blje i zadovoljavanje sebičnosti isključuju iz duše ljubav prema Kristu i zato u crkvi nema veće revnosti i usrdnije ljubavi prema Onome koji je prvi pokazao ljubav prema nama.”—The Signs of the Times, 22. prosinca, 1890.
“Ljudi se ponašaju kao da su izgubili razum. Shrvani su životnim brigama. Nemaju vremena posvetiti se Bogu, nemaju vremena služiti Mu. Radi, radi, radi - to je njihovo geslo. Oni zahtijevaju od svih oko sebe da naporno rade i vode brigu o velikim imanjima. Njihova želja je rušiti da bi sagradili još veće kako bi imali kamo smjestiti svoju žetvu. I baš takvi ljudi koje pritišće nji¬hovo bogatstvo smatraju sebe Kristovim sljedbenicima. Oni samo na riječima vjeruju da će Krist uskoro doći i da je kraj svemu zaista blizu, ali nemaju duh požrtvovnosti. Oni sve dublje tonu u svijet. Ostavljaju sebi samo malo vremena za proučavanje Riječi života, za razmišljanje i molitvu. Oni ne daju za to mogućnost ni članovima svoje obitelji, ni onima koji ih služe, a ipak govore da ovaj svijet nije njihov dom, da su na zemlji samo putnici i došljaci koji se pripremaju za bolju domovinu. Oni su svojim primjerom i životom prokletstvo za Božje djelo. Sav njihov kršćanski život je prazno licemjerstvo. Oni ljube Boga i istinu upravo onoliko koliko to pokazuju svojim djelima, i ništa više.”—Svjedočanstva, sv 2, str. 746 (662, 663 orig.)
b. Što uvijek treba zauzimati prvo mjesto u našem umu? 1 Korinćanima 3:23; 6:20.
“Bili mi spremni ili ne posvetiti Bogu svoj um, dušu i svoje snage, to sve pripada Njemu. Bog govori svakom čovjeku riječima: ‘Ja polažem pravo na tebe. Daj mi svoju revnost, sposobnosti, energiju i svoja sredstva.’ On ima pravo to tražiti jer smo Njegovi, otkupljeni Njegovom beskrajnom ljubavlju i mukom na križu Kalvarije, da ne služimo više grijehu.”—The Signs of the Times, 2. siječnja, 1901.
četvrtak
3. svibnja
5. PRIPREMANJE ZA KASNU KIŠU
a. Koja stvarnost treba probuditi svakoga od nas, da postane akti¬van? 2 Korinćanima 6:2; Matej 10:7.
“Trebamo biti daleko revniji u Kristovom djelu. Ozbiljnu poruku istine tre¬ba objavljivati sa silom koja bi na nevjernike ostavila dojam da Bog surađuje u našim naporima, da je Svevišnji živ izvor naše snage. . . .
“Zar da se ova ravnodušnost nastavlja iz godine u godinu? Zar da sotona uvijek likuje, a Krist da bude razočaran u sluge koje je otkupio neizmjernom cijenom? Mi u budućnosti i s uvjerenjem i nadom očekujemo bolje dane, vri¬jeme kad će se kasna kiša izliti, kad će Zajednica biti obučena u silu s visine i tako osposobljena mnogo uspješnije raditi za Boga. Ali kasna kiša nikada neće osvježiti i okrijepiti nemarne i lijene koji se ne koriste silom Božjom koja im je već dana. Duhovna lijenost neće nas približiti Bogu. Duhovna energija i revnost isto tako kao i posvećenost i osobna pobožnost moraju biti utkane u sve ono što činimo.”—The Signs of the Times, 9. prosinca, 1886.
b. Što je Božji poziv za nas danas? Izaija 60:1, 2; Matej 5:14-16.
“Aktivna crkva je živa crkva. Članovi crkve, ustanite i svijetlite! Neka se vaši glasovi čuju u poniznoj molitvi, u svjedočenju protiv neumjerenosti, ludosti i zabava ovog svijeta, i u objavljivanju istine za ovo vrijeme. Vaš glas, vaš utjecaj i vaše vrijeme - sve su to darovi od Boga i trebaju biti korišteni u zadobivanju duša za Krista. Posjetite svoje bližnje i pokažite interes za spašavanje njihovih duša. Probudite svaku duhovnu snagu za djelovanje. Re¬cite onima koje posjećujete da je kraj svemu pred nama.”—Medical Ministry, str. 332.
petak
4. svibnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Zašto je vrijeme tako važno?
2. Koja nas uobičajena zamka može sprječavati da ne radimo za Krista?
3. Koja sklonost nas može zadržati u stanju laodicejske mlakosti?
4. Što nas treba stalno poticati na rad za Krista?
5. Zašto će mnogi propustiti primanje kasne kiše?
6. lekcija
subota, 12. svibnja, 2012.
Novac
“Moje je srebro i moje je zlato, govori Gospod nad vojskama.” (Hagej 2:8).
“Kad god na nešto trošimo novac, moramo se truditi da tvorimo volju Onoga koji je alfa i omega svih kršćanskih stremljenja.”—Svjedočanstva, sv. 9, str. 45 (49 orig.)
Pročitati:
Svjedočanstva, sv. 5, str. 138-146 (148-157 orig.);
Ibid., sv. 2, str. 735-746 (99, 652-662 orig.)
nedjelja
6. svibnja
1. OTKRIVENA SRCA
a. Kako naše korištenje novca otkriva dubinu naše posvećenosti Bogu? Matej 6:21.
“Ono u čemu bismo morali pokazati dublju revnost i usrdnost je naša služba Bogu. U tome nikad nećemo moći biti previše revni. Kad bismo u svemu što radimo imali pred očima slavu Božju, magle bi nestalo i jasnije bismo vidjeli što je ispravno a što nije. Bili bismo spremni posvetiti Bogu svoju imovinu, govoreći iz srca: ‘Gospode, ovdje su sredstva za koja si me ti učinio odgovornim, što želiš da učinim s njima?’”—The Signs of the Times, 7. siječnja, 1886.
“Novac kojim raspolažemo povjeren nam je od Boga. Nemamo prava trošiti ga na zadovoljavanje oholosti ili slavoljublja.”—Zdravlje i sreća, str. 252 (287 orig.)
b. Kako Davidova posvećenost Bogu predstavlja nadahnuće ali i pri-jekor za mnoge od nas? 1 Ljetopisa 29:3-5.
“Zar je odavanje zahvalnosti Gospodu umrlo u srcu? Zar Kristov križ ne treba posramiti život sebičnosti i popuštanje sebi? . . . Mi žanjemo plodove te neograničene samopožrtvovnosti; ali ipak, kad trebamo nešto učiniti, kad svojim novcem trebamo pomoći djelo Otkupitelja u spašavanju duša, često ustuknemo pred dužnošću i pokušavamo naći izgovor.”—Counsels on Stew¬ardship, str. 21.
ponedjeljak
7. svibnja
2. RIJEČI UPOZORENJA
a. Kako smo upozoreni na opasnu zavjeru protiv onih koji svetkuju subotu? Luka 21:34.
“Sotona uvjerava svoje anđele da pripadnici crkava spavaju i da će ih on sve učestalijim pokazivanjem svoje moći i lažnih čuda zadržati u tom stanju. ‘Ali,’ kaže on, ‘mi mrzimo sektu onih koji svetkuju subotu; oni stalno rade protiv nas i otimaju nam podanike navodeći ih da drže omražen Božji za¬kon. Idite i one koji (među njima) posjeduju zemlju i novac opijte brigama. Ako uspijete njihove osjećaje i sklonosti vezati za te stvari, onda su oni u našim rukama. Mogu oni ispovijedati što im drago, samo neka se više brinu za svoj novac i imovinu nego za napredak Kristovog carstva ili širenje istine koju mrzimo. Prikažite im svijet u najprivlačnijoj svjetlosti da bi ga ljubili i obožavali. Moramo zadržati na svojoj strani sva sredstva koja možemo dove¬sti pod svoju kontrolu. Ukoliko više sredstava Kristovi sljedbenici posvete Njegovom djelu, utoliko više nanose štetu našem carstvu, odvodeći naše po¬danike. . . . Ako je moguće držite novčana sredstva pod kontrolom i dovedite njihove propovjednike u oskudicu i tjeskobu. To će oslabiti njihovu hrabrost i revnost. Borite se za svaki pedalj zemlje. Učinite da pohlepa i ljubav prema zemaljskom blagu postane vladajuća crta njihovog karaktera. A sve dok ove osobine prevladavaju, djelo spašavanja i milosti će zaostajati. Okružite ih svim mogućim privlačnostima ovoga svijeta, i tako će oni sigurno postati naši podanici. I ne samo da možemo sa sigurnošću računati na njih, nego više neće moći vršiti taj omražen utjecaj kojim se druge navodi na put koji vodi u nebo. A ako netko i pokuša nešto dati, usadite u njega sklonost ka škrtosti, kako bi to bilo vrlo rijetko.’ ”—Rani spisi, str. 288 (266, 267 orig.)
b. Zašto nas se posebno upozorava na lakomost? Luka 12:15.
“Sebičnost i lakomost skriveni u ljudskom srcu predstavljaju najjače stras¬ti i dovode do sukoba koji nije samo pretpostavka ili nagađanje. Ako duša svakodnevno živi uzimajući Kristovo tijelo i Njegovu krv, sila pobožnosti nadvladat će silu sotoninu. Sebičnost i lakomost bit će pobijeđeni. Duh samo¬pouzdanja i neovisnosti nikada neće ući u carstvo Božje. Samo oni koji su¬djeluju s Kristom u Njegovom samoodricanju i žrtvi sudjelovat će s Njim u Njegovoj slavi.”—SelectedMessages, sv. 2, str. 216..
utorak
8. svibnja
3. OZBILJNO PITANJE
a. Kako ljubav prema novcu izopačuje naš duhovni život i što je lijek protiv toga? 1 Timoteju 6:9, 10.
“Krist je pristao na neprocjenjivu žrtvu. To samo po sebi predstavlja odlučno suprotstavljanje lakomosti a uzdizanje dobročinstva i nesebičnosti. “Neprekidna spremnost na samoodricanje i dobročinstvo predstavlja Bogom dani lijek protiv grijeha sebičnosti i lakomosti koji dušu razjedaju kao rak. Bog je odredio sustavno dobročinstvo da bi se tako prikupljenim sredstvima pomagalo Njegovo djelo i ublažavale potrebe siromašnih i onih koji pate. On je odredio da davanje na takav način prijeđe u naviku i postane prirodna prepreka toliko opasnom i varljivom grijehu lakomosti. Lakomost je stalnim davanjem jednostavno osuđeno na smrt. Sustavno dobročinstvo ima za cilj da se Bogom dana sredstva iz ruku gramzljivaca izvuku isto tako brzo kao što su i stečena, i da se posvete Gospodu kojem i pripadaju.”—Svjedočanstva, sv. 3, str. 510 (548 orig.)
“Samopožrtvovnost je ključ Kristova učenja. To se često prikazuje i nalaže autoritativnim riječima jer Bog vidi da ne postoji drugi put da se čovjek spasi, osim da se oslobodi sebičnosti koja bi, ako se i dalje zadržava u duši, degradi¬rala cijelo biće.”—Ibid., sv. 9, str. 45 (49 orig.)
“Ono što izjeda životne snage Božjeg naroda su ljubav prema novcu i pri¬jateljstvo sa svijetom.”—Ibid., sv. 2, str. 741 (657 orig.)
b. Na što Bog želi usmjeriti našu pažnju i zašto? Kološanima 3:1.
“Sebičnost je grijeh koji uništava dušu. Ona rađa lakomost koja je idolopo- klonstvo. Sve pripada Bogu. Svaki uspjeh koji postižemo u životu, bilo u ma¬terijalnom ili u bilo kojem drugom obliku, dar je božanske milosti i dobrote. Bog je taj velik i milostiv darovatelj. Kad On zatraži od nas da Mu vratimo dio onoga čime nas je obdario, On to ne zahtijeva zato da bi se obogatio našim darovima, jer Njemu nije potrebno ništa iz naše ruke; nego da bi nam pružio mogućnost da pokažemo samoodricanje, ljubav i suosjećanje prema svojim bližnjima i da se zahvaljujući tome uzdignemo na viši nivo duhovnosti i plemenitosti. U svim vremenima, od Adamovih pa sve do naših dana Bog je polagao pravo na imovinu svakog čovjeka govoreći: Ja sam zakoniti vla¬snik svemira; stoga posvetite mi svoje prve plodove, donesite danak odanos¬ti, vratite mi što je moje, priznajući tako moju vrhovnu vlast, tada slobodno držite i uživajte moje darove, i moj blagoslov će biti na vama.”—Ibid., sv. 4, str. 453 (476, 477orig.)
srijeda
9. svibnja
4. ZAVJET KROZ ŽRTVU
a. Imajući u vidu kratkoću vremena pred dolazak našeg Gospodina, o čemu svatko od nas treba razmisliti u pogledu svoje osobne imo¬vine? Hagej 2:8.
“Kraj se naglo približava a mnogi u našim crkvama spavaju. Neka sada svatko učini svojim glavnim zadatkom služenje Gospodu. Pripadnicima svog naroda Gospod je povjerio talente u obliku imovine, nekom više a nekom manje. Za mnoge se imanje pokazalo kao zamka. U svojoj želji da slijede modu ovog svijeta, izgubili su revnost za istinu i izlažu se opasnosti da izgube vječni život. Proporcionalno onome što im je Bog dao, ljudi Mu trebaju vratiti od dobara koje im je povjerio kao kršćanskim upraviteljima.”—This Day With God, str. 349.
“Neki zatvaraju svoje uši na pozive da se daruje novac koji bi se uložio za slanje misionara u strane zemlje i za izdavanje materijala o istini, kojima cijeli svijet treba obasuti poput jesenjeg lišća. Svoju lakomost ovakvi oprav¬davaju tvrdnjom da su napravili rješenje u kojem su odredili svoju imovinu za dobrotvorne svrhe nakon smrti. Oni su uzeli u obzir Božje djelo u svojoj oporuci. Stoga žive životom lakomih tvrdica zakidajući Boga u desetku i u darovima, dok mu svojom oporukom vraćaju tek malen dio onoga što im je On pozajmio, dok velik dio dobara ostavljaju svojoj rodbini koju istina uopće ne zanima.”—Svjedočanstva, sv 4, str. 456 (479, 480 orig.)
b. Koju posebnu opomenu, što se tiče uloge upravitelja, Krist upućuje roditeljima? Matej 10:37.
“Roditelji koji ispovijedaju vjeru često svoju imovinu prenose na svoju nevjernu djecu i time sebe dovode u položaj da ne mogu vratiti Bogu ono što je Njegovo. Takvim postupkom roditelji sa sebe skidaju odgovornosti koje im je Bog povjerio, a sredstva koja im je On pozajmio da bi ih uložili u Njegovo djelo kad On to zatraži, ostavljaju onima koji se nalaze u redovima nepri¬jatelja. Nije u skladu s Božjom odredbom to da roditelji koji su u mogućnosti da odlučuju, odustaju od kontrole nad svojom imovinom, čak ni djeci koja su istog uvjerenja.”—Ibid., sv. 1, str. 474 (528, 529 orig.)
četvrtak
10. svibnja
5. ULAGANJE U NAJSIGURNIJU BANKU
a. Kakvu sigurnost Krist nudi svima koji su voljni učiniti s Njim za¬vjet kroz žrtvu? Matej 6:28-33.
“Otvorite svoja srca da primite [Božje] kraljevstvo i neka vam služenje tom kraljevstvu bude na prvome mjestu. Iako je to duhovno kraljevstvo, ne¬mojte se bojati da neće biti zadovoljene vaše tjelesne potrebe. Predate li sebe u Božju službu, Onaj koji ima svu vlast na nebu i na zemlji pobrinut će se za sve što vam je potrebno.”—Misli s gore blagoslova, str. 89 (99 orig.)
“Svako djelo samopožrtvovnosti za dobrobit drugih ojačat će duh dobročinstva u srcu onoga koji daje, povezujući ga još prisnije s Otkupiteljem svijeta.”—Counsels on Stewardship, str. 20.
b. Koji je najplodonosniji način da sačuvamo svoju imovinu? Izreke 3:9, 10.
“Želite li osigurati svoju imovinu? Stavite ju u ruke koje nose ožiljke rana zadobivenih prilikom raspeća. Zadržite li sve za sebe, te će za vas biti vječan gubitak. Predajte sve Bogu i od tog trenutka to će biti posvećeno Njemu i zapečaćeno Njegovom nepromjenjivošću.”—Ibid., p. 49.
“Trebamo ulagati u nebeske interese i radeći uvijek imati nebo pred očima, ulažući svoje blago u nebesku banku.”—The Signs of the Times, 4. travnja, 1895.
petak
11. svibnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Zašto novac može biti talent koji mnogo otkriva o našem srcu?
2. Opišite jednu strategiju sotonine zavjere protiv štovatelja subote!
3. Kakve blagoslove će nam donijeti pobjeda nad ljubavi prema novcu?
4. Čemu trebamo pridati posebnu važnost budući da je kraj svemu sve bliže?
5. Koje obećanje je dano onima koji ulažu svoje blago u nebeske inte¬rese?
7. lekcija
subota, 19. svibnja, 2012.
Desetak
“Svaka desetina neka bude posvećena Jahvi” (Levitski 27:32).
“Desetak je svet, Bog je to rezervirao za sebe.”—Counsels on Stewardship, str. 93.
Pročitati:
Sluge evanđelja, str. 200-205 (222-228 orig.)
nedjelja
svibnja
1. OD DOBA STVARANJA
a. Kojim sredstvima je Bog rezervirao za sebe dio Edenskog vrta? Postanak 2:16, 17. Kako to možemo usporediti s desetin¬om? Malahija 3:7, 8.
“Stvorivši u Edenu prekrasna stabla svakojakog voća ugodnog za gledanje i dobrog za jelo, Gospod je Adamu i Evi rekao da slobodno uživaju sve to izo¬bilje Njegovih darova. Ali učinio je jedan izuzetak. Plodove s drveta spoznaje dobra i zla nisu smjeli jesti. To stablo Bog je izdvojio kao stalan podsjetnik da je On vlasnik svega što postoji. Na taj način pružio im je priliku da svoju vjeru i povjerenje u Njega svojom savršenom poslušnošću Njegovim zahtjevima. “Tako je i s Božjim zahtjevima prema nama. On stavlja svoja blaga u ruke ljudi ali zahtijeva da se jedna desetina vjerno stavlja na stranu za Njegovo djelo. On zahtijeva da se taj dio stavi u Njegovu riznicu. To Mu se treba vratiti kao Njegovu svojinu; to je sveto i koristi se u posvećene svrhe, za uzdržavanje onih koji nose poruku spasenja u sve dijelove svijeta.”—Svjedočanstva, sv. 6, str. 357 (386 orig.)
b. Kakva je bila praksa ranih patrijarha u pogledu desetog dijela njihovih prihoda? Postanak 14:18-20; 28:20-22.
“Sustav desetkovanja ne potječe od Hebreja. Od najranijih vremena Gos¬pod je polagao pravo na desetinu i to se uvijek priznavalo i poštivalo.”—
ponedjeljak
13. veljače
2. U HEBREJSKOM UREĐENJU
a. Koja je posebna uputa dana ranom hebrejskom narodu što se tiče desetine? Levitski 27:30, 32. Kako se važnost ovog načela naglašavala kroz sve vjekove? Malahija 3:10.
“U starozavjetnom sustavu kod Hebreja bilo je određeno da se desetina od prihoda stavlja na stranu za održavanje javnih bogoslužja. . . .
“Prilikom organiziranja Hebreja kao naroda, zakon o desetini bio je potvrđen kao jedna od božanskih uredbi poslušnosti o kojoj je ovisilo njihovo blagostanje. . . .
“ ‘Svaka desetina . . . je Gospodinova’ (Levitski zakonik (3. Moj) 27:30). Ovdje je upotrijebljen isti oblik izražavanja kao i u zapovijedi koja se odnosi na svetkovanje subote: ‘A sedmi dan je subota, dan odmora u čast Gospodu, Bogu tvojemu.’ (Izlazak (2. Moj) 20:10). Bog je rezervirao za sebe određen dio vremena i dobara kojim čovjek raspolaže, i nijedan čovjek ne može zadržati za svoje interese nijedan od tih dijelova a da se ne ogriješi.”—Patri¬jarsi i proroci, str. 551 (525, 526 orig.)
b. Što je, uz desetinu, također trebalo izdvojiti za Gospoda? Izlazak 34:26 (prvi dio); 2 Ljetopisa 31:5, 6.
“Čak i prije nego što je bilo moguće priložiti desetinu odavalo se priznan¬je Božjim zahtjevima. Prvi među plodovima zemlje koji bi sazrio, bio je posvećen Njemu. Prva vuna kod striženja ovaca, prvo žito s gumna, prvo ulje i prvo vino odvajalo se za Gospoda. Tako isto i svako prvo dobiveno mladunče od stoke i stada; za prvorođenog sina davala se otkupnina. Prvi plodovi morali su se iznijeti pred Gospoda u svetinji i od tada su pripali na korištenje svećenicima.
“Tako je narod neprestano bio podsjećan da je Gospod pravi vlasnik nji¬hovih njiva, njihovih stada ovaca i goveda, da im je On poslao sunce i kišu za sjetvu i žetvu, da je On stvoritelj svega što imaju i da ih je učinio upraviteljima Njegovih dobara.
“Kad su Izraelci, natovareni prvim plodovima svojih njiva, voćnjaka i vino¬grada sakupljali ispred svetišta, to je predstavljalo javno priznavanje Božje dobrote.”—Ibid., str. 552 (526 orig.)
utorak
15. svibnja
3. VJEČNO NAČELO
a. Što je bilo uključeno u reforme sprovedene u dane Nehemije? Nehemija 10:37; 12:44.
b. Koju praksu farizeja je i Krist odobrio? Matej 23:23. Zašto načelo o davanju desetine treba primjenjivati i u novozavjetnom dobu? Hebrejima 7:1-5, 8, 20, 21.
“Zakon o desetini, kao i o svetkovanju subote se u Novom zavjetu ne stavlja ponovno na snagu jer je validnost i jednog i drugog preuzeta iz Starog zavjeta a njihov dubok duhovni smisao objašnjen.
“Poseban dio našeg vremena i naših sredstava Bog je izričito izdvojio za sebe. Ignorirati te zahtjeve znači potkradati Boga.”—The Review and Herald, 16. svibnja, 1882.
“Desetinu treba posvetiti Bogu. Njegovi zahtjevi dolaze na prvo mjesto. Mi ne izvršavamo Njegovu volju ako Mu posvećujemo ono što nam preostaje nakon što smo zadovoljili sve svoje potrebe. Prije nego što počnemo trošiti bilo koji dio naših prihoda, trebamo izdvojiti i predati Mu dio koji On na¬ziva svojim. Kad se tako postupi, preostalo će biti posvećeno i blagoslovljeno za našu korist. Ali kad zadržavamo ono što On naziva svojim, prokletstvo pogađa cjelokupnu našu imovinu i u nebeskim knjigama nam se pripisuje krivica za krađu. Bog daje čovjeku devet desetina, ali jednu desetinu zahti¬jeva za posvećene svrhe - kao što je i čovjeku dao šest dana da obavlja svoje poslove a sedmi dan je rezervirao za Sebe.”—Pacific Union Recorder, 10. listopada, 1901.
“Dok kao narod težimo Bogu vjerno posvetiti vrijeme koje je On izdvojio za sebe, zar da Mu ne vratimo i dio sredstava koji zahtijeva? . . .
“Desetina svakog našeg prihoda pripada Bogu. On ju je izdvojio za sebe da bi se upotrijebila za religijske svrhe. To je sveto. Ništa manje od toga On ne prihvaća kao davanje. Zanemarivanje ili odlaganje ove dužnosti izazvat će Božje nezadovoljstvo. Kad bi svi oni koji tvrde da su kršćani vjerno donosili desetinu Bogu, Njegova riznica bila bi puna.”—Counsels on Stewardship, str. 66, 67.
srijeda
16. svibnja
4. UPOZORENJE ZA NAS
a. U kakvoj su vezi uredba o desetini i osma zapovijed? Izlazak 20:15; Malahija 3:7-9.
“Bog postavlja svoju ruku nad sve što čovjek posjeduje, govoreći: Ja sam vlasnik svemira, i sva ta dobra su moja. Desetinu koju vi zadržavate Ja sam odredio za uzdržavanje mojih slugu koji istine Svetog pisma propovijedaju onima koji su u tami, koji ne razumiju moj zakon. Koristeći moj odvojen fond za zadovoljavanje vaših osobnih želja, vi zakidate duše za svjetlost koju sam u svojoj providnosti odredio da prime. Imali ste priliku pokazati mi svoju odanost ali vi to niste učinili. Potkradali ste me; ukrali ste moj izdvojen fond. ‘Prokleti ste jer me zakidate.’ (Malahija 3:9).”—Svjedočanstva, sv 6, str. 358 (387 orig.)
b. Što nikad ne smijemo zaboraviti o desetini? 1 Korinćanima 9:13, 14.
“Desetak je određen za posebnu upotrebu. On se ne može smatrati kao fond za siromašne. On se mora posebno posvetiti uzdržavanju onih koji nose Božju poruku svijetu; i ne može se upotrebljavati u druge svrhe.”—Counsels on Stewardship, str. 103.
“Neka se nitko ne osjeća slobodnim da zadrži desetinu da bi je koristio prema svom nahođenju. Čovjek se ne smije koristiti desetinom ni u slučaju hitnosti, niti ga se primijeniti za ono što se njemu čini dobro, čak ni ako sma¬tra da time pomaže Gospodnje djelo.”—Sluge evanđelja, str. 203 (225 orig.)
“Vrlo jasna i određena poruka dana mi je za naš narod. Naloženo mi je da im kažem da čine pogrešku u primjenjivanju desetine za različite svrhe - iako su one same po sebi dobre, one nisu ono za što je Gospod rekao da desetak treba biti primijenjen. Oni koji na taj način koriste desetinu udaljuju se od Božje uredbe. Bog će im suditi za to.
“Neki misle da se desetina može upotrijebiti za ciljeve škole. Drugi pak sma¬traju da desetinom treba uzdržavati kolportere. Međutim, velika je greška ako se desetina ne upotrebljava za ono čemu je i namijenjena - za uzdržavanje propovjednika. Danas bi trebalo biti stotine dobro osposobljenih radnika ond¬je gdje radi samo jedan.”—Ibid., str. 204 (226 orig.)
četvrtak
17. svibnja
5. NAŠ FINANCIJSKI PRIORITET
a. Što je ključ duhovnog i ovozemaljskog napretka? Matej 6:33.
“Ne samo da Bog polaže potpuno pravo na desetinu, nego nam On go¬vori i kako da ga odvajamo za Njega. On kaže: ‘Daj čast Gospodu posjedom svojim i prvinama svega dohotka svojega!’ (Izreke 3:9). To ne uči da prvo potrošimo svoja sredstva na sebe pa donesemo Gospodu što je preostalo, čak ako bi to bio i pošten desetak. Gospodnji dio se treba najprije odvojiti. Upute koje je Sveti Duh dao preko apostola Pavla što se tiče darova, predstavljaju načelo koje se odnosi i na desetkovanje: ‘Svakog prvog dana u sedmici neka svaki od vas ostavlja kod sebe sakupljajući koliko može.’ (1 Korinćanima 16:2). U ovo su uključeni i roditelji i djeca. To se ne tiče samo bogatih nego i siromašnih.”—The Review and Herald, 10. studenog, 1896.
b. Što nam Gospod poručuje u pogledu onoga što pripada Njemu? Malahija 3:10.
“Neka pripadnici Božjeg naroda vjerno prilažu desetinu, i neka zajedno sa svojom djecom odvajaju za Gospoda novac koji se tako često troši na za¬dovoljavanje sebičnih prohtjeva. Gospod je nas učinio svojim upraviteljima. On svoja sredstva stavlja u naše ruke da bismo ih vjerno raspodijelili. On traži od nas da mu vratimo što je Njegovo. On je odvojio desetinu kao svoj dio da bi se koristio za širenje Evanđelja u svim krajevima svijeta. Moja braćo i sestre, priznajte i odbacite svoju sebičnost i prinesite Gospodu svoje darove i priloge. Donesite također i desetke koje ste zadržali. Dođite priznajući svoju nemarnost. Iskušajte Gospoda, kao što vas je i pozvao da to učinite.”—Ibid., 23. studenoga, 1905.
petak
18. svibnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Koja očita lekcija iz Edena ilustrira načelo desetkovanja?
2. Što se tražilo od Hebreja da učine prije nego što su donijeli svoje de setine i prinose u Božju riznicu?
3. Zašto se sustav desetkovanja odnosi i na novozavjetno doba?
4. Što bi se dogodilo kad bi svaki kršćanin vjerno davao desetinu?
5. Kakvu dobrobit doživljava svatko tko vjerno daje desetinu?
8. Lekcija
subota, 26. svibnja, 2012.
Prilozi
“Što ću vratiti Gospodu za sva dobra što mi je učinio?” (Psalam 116:12).
“Naše samoodricanje u djelima dobročinstva, naši dobrovoljni prilozi daju očit dokaz da istina izvršava svoje djelo u našim srcima.”—The Review and Herald, 14. srpnja, 1904.
Pročitati:
Svjedočanstva, sv 3, str. 361-371 (390-399 orig.);
Ibid., sv. 4, str. 440-453 (462-476 orig.)
nedjelja
20. svibnja
1. PRVI PLODOVI (PRVINE)
a. Što je bilo rečeno Božjem narodu u njihovoj ranoj povijesti? Izla¬zak 22:29.
“Bog polaže zakonito pravo na sve - i na ljude i na njihovu imovinu, jer sve pripada Njemu. On kaže: ja sam vlasnik svijeta; moj je cijeli svemir i zahti¬jevam da mi posvetite prvine svega što je - zahvaljujući mojim blagoslovima - došlo u vaše ruke. Božja riječ kaže: ‘Nemoj se ustezati da prineseš prvine’ (Izlazak 22:29). ‘Daj čast Gospodu posjedom svojim i prvinama svega do¬hotka svojega!’ (Izreke 3:9). Taj dio On zahtijeva kao znak naše odanosti Njemu.”—Counsels on Stewardship, str. 72.
b. Koja je praksa, obnovljena u reformi u dane Nehemijine, potrebna i među nama danas? Nehemija 10:34-37.
“Uz desetinu Gospod zahtijeva i prvine svih naših prihoda. On je to re¬zervirao za podmirivanje mnogobrojnih potreba u razvoju Njegovog djela na zemlji. Gospodnji sluge ne trebaju biti ograničavani oskudicom i nedovoljnim snabdijevanjem.”— Svjedočanstva, sv. 6, str. 355 (384 orig.)
ponedjeljak
21. svibnja
2. ZAHVALNI, DOBROVOLJNI I PRILOZI ZA PRIJESTUP
a. Što nas Biblija uči o davanju? Psalam 50:14; 116:12.
“Jakov je osjećao da mu je bog postavio određene zahtjeve koje je morao ispuniti i da posebne znakove Božje naklonosti prema njemu treba nečim uzvratiti. Tako i svaki blagoslov nama darovan zahtijeva da na njega nečim odgovorimo Onome od koga potječe svaki dobar dar i svaka milost koju pri¬mamo. . . .
“Naše vrijeme, sposobnosti i imovina trebaju biti posvećeni Onome koji nam je sve te blagoslove povjerio. U svakom oslobođenju od neke nevolje, u svakoj novoj i neočekivanoj milosti trebamo prepoznati Božju dobrotu, ne samo izražavanjem zahvalnosti riječima nego, poput Jakova, darovima i prilozima namijenjenima za Njegovo djelo. Kao što stalno primamo Božje blagoslove, tako neprestano trebamo i davati.”—Patrijarsi i proroci, str. 182 (187, 188 orig.)
b. Zašto je Ezekija uvidio potrebu za reformom u Judi? 2 Ljetopisa 29:1-7, 27-33. Kakvu reformu trebamo i mi danas?
“Postoji velika nemarnost u pogledu dužnosti. Mnogi uskraćuju sredstva koja Gospod s pravom očekuje, i na taj način potkradaju Boga. Rukovodeći se sebičnošću svog srca oni ne daju desetinu od svih prihoda, što Gospod traži od nas. Oni čak ni na godišnjim skupovima ne prinose svoje darove zahvalnosti, dobrovoljne priloge i priloge za prijestup. Mnogi su pred Boga došli praznih ruku. ‘Eda li će čovjek zakidati Boga? a vi mene zakidate; i govorite: u čem te zakidamo? u desetku i u prinosu.’ (Malahija 3:8).”—Svjedočanstva, sv 3, str. 475 (510 orig.)
“Donesite svoje priloge za prijestup, priloge za zahvalu i dobrovoljne pri¬loge; ponizite srca svoja pred Gospodom i On će vas spremno primiti i opros¬titi.”—The Review and Herald, 8. srpnja, 1880.
“[Gospodnjim] glasnicima ne treba na taj način vezati ruke u njihovom radu na objavljivanju riječi života. Dok propovijedaju istinu, trebaju imati dovoljno sredstava za uspješno širenje djela koje se mora poduzeti u pravo vrijeme da bi imalo najbolji i najspasonosniji utjecaj. Moraju se činiti djela milosrđa; mora se pomagati siromašnima i napaćenima. Darovi i prinosi tre¬bali bi biti namijenjeni u te svrhe. Ovo se posebno treba činiti u novim polji¬ma u kojima zastava istine još uvijek nije uzdignuta.”—Svjedočanstva, sv. 6, str. 355 (384, 385 orig.).
utorak
22. svibnja
3. LEVITSKA PLEMENITOST
a. Kako Gospod kombinira dužnost i blagoslov? Izreke 11:24, 25.
“Levitski sustav se posebno odlikovao posvećivanjem imovine. Kad go¬vorimo o desetini kao o kriteriju hebrejskih davanja u religijske svrhe, ne govorimo na razumljiv način. Gospod je svoje zahtjeve stavljao iznad svega drugog, i u gotovo svakoj pojedinosti podsjećalo ih se na Darovatelja tako što su mu vraćali ono što Mu pripada. . . .
“Poneki savjesni pojedinci vraćali su Bogu trećinu svih svojih prihoda za dobrobit vjerskih interesa i za siromašne. Prilozi su traženi ne samo od posebnih slojeva društva nego od svih, u skladu s onim što su posjedovali.”— Svjedočanstva, sv 4, str. 445 (467, 468 orig.)
“Uvijek, u bilo kojem periodu ovozemaljske povijesti, kad su pri¬padnici Božjeg naroda rado i dobrovoljno izvršavali Njegov plan sustavnog dobročinstva i darova i prinosa, mogli su se osvjedočiti da obećan napredak prati njihove napore upravo u skladu s njihovom poslušnošću.”—Ibid., sv. 3, str. 366 (395 orig.)
b. Kad zavjetujemo novčana sredstva, što nikad ne smijemo zabo¬raviti? Propovjednik 5:4, 5; Psalam 66:13, 14.
“Bog želi da članovi Njegove crkve svoje obveze prema Njemu smatra¬ju isto tako obveznima kao i svoja dugovanja nekom trgovcu ili bilo kome. Neka svatko preispita svoj prošli život da bi vidio nije li zanemario ispuniti neki svoj zavjet, i onda neka uloži krajnji napor da plati sve do ‘posljednjeg novčića’, jer ćemo se na kraju svi morati naći pred sudom na kojem će se moći održati samo ispravnost i istina.”—Ibid., sv. 4, str. 453 (476 orig.)
“Bog zadržava apsolutno pravo na određen dio našeg vremena i naših sredstava. Ignorirati te zahtjeve znači potkradati Boga. Kršćani se hvale kako njihove prednosti daleko nadmašuju ono što su Hebreji kao Božji narod imali u svoje vrijeme. Treba li onda njihovo davanje za djelo Božje biti manje od onoga što su Hebreji donosili u davnoj prošlosti? Desetina je bila samo dio njihovih davanja. Uz dobrovoljne priloge ili priloge zahvalnosti traženi su brojni drugi darovi koji su onda, kao i sada, bili trajna obveza.”—The Review and Herald, 16. svibnja, 1882.
srijeda
23. svibnja
4. DRUGA DESETINA
a. Što je u hebrejskom uređenju bila druga desetina—i što je bila njena svrha? Pnz 14:22, 23, 27-29; 26:12, 13.
“Da bi se potaknulo okupljanje naroda na bogoslužja i pomoglo siromašnima, zahtijevalo se davanje druge desetine svih prihoda. O prvoj desetini Gospod je rekao: ‘A sinovima Levijevim evo dajem u nasljedstvo sve desetke od Izraela’ (Brojevi 18:21). Ali o drugoj desetini je naredio: ‘I jedi pred Gospo¬dom Bogom svojim na mjestu koje izabere, da ondje nastani ime svoje, dese¬tak od žita svojega, od vina svojega i od ulja svojega, i prvine od stoke svoje krupne i sitne, da se učiš bojati se Gospoda Boga svojega svagda’ Pnz 14:23, 29; 16:11-14). Ova desetina, ili njezin ekvivalent u novcu, mor¬ali su svake druge godine donositi na mjesto gdje se nalazilo svetište. Nakon što je prinesena žrtva zahvalnica i određen dio dat svećeniku, darovatelji su od preostalog dijela priređivali vjersku gozbu na koju su bili pozvani leviti, stranci, siročad i udovice. Na taj način se za godišnjih praznika vodila briga o žrtvama zahvalnicama i blagovanju prisutnih, a narod je bio privučen u društvo levita i svećenika da ga ovi upute i ohrabre u službi Bogu.
“Međutim, svake treće godine ova druga desetina upotrebljavala se kod kuće za ugošćivanje levita i sirotinje, kao što je Mojsije rekao: ’Neka jedu u mjestima tvojim i nasite se’ (Ponovljeni zakon 26:12). Ta desetina predstav¬ljala je fond za dobrotvorne svrhe i njegovanje gostoljubivosti.”—Patrijarsi i proroci, str. 557 (530 orig.)
b. Kakvu je dobrobit u duhovnom smislu predstavljala ta druga desetina za darovatelja i kako ona može i danas biti na blagoslov? Izreke 19:17.
“Posvećivanje desetine od svih prihoda Bogu, bilo od voćnjaka ili od žetve, od krupne ili sitne stoke, od umnog ili fizičkog rada, posvećivanje druge de¬setine za pomoć siromašnima ili kakvu drugu dobrotvornu svrhu, imalo je cilj podsjetiti narod na veliku istinu da je Bog vlasnik svega i da ljudi imaju pred¬nost biti prenositelji Njegovih blagoslova. Takvim odgojem iskorjenjivala se svaka uskogrudna sebičnost a razvijala širokogrudnost i plemenitost kara¬ktera.”—Education, str. 44.
“Za upotrebu druge desetine uvijek će se naći dovoljno mjesta u usrdnom misionarskom radu na novim područjima.”—Manuscript Releases, sv. 7, str. 139.
četvrtak
24. svibnja
5. DAVANJE U PRAVOM DUHU
a. Što trebamo shvatiti u vezi davanja za Božje djelo? Marko 12:41.¬44. Kako možemo odrediti iznos prvina i ostalih priloga? Pnz 16:17.
“ ‘Koliko si dužan gospodaru mojemu?’ (Luka 16:5). Nemoguće je to iska¬zati. Sve što imamo, od Boga je. On stavlja ruku na našu imovinu i kaže: ‘Ja sam punopravan vlasnik cijelog svemira; sve je ovo Moje. Posvetite Mi desetine i darove. Kad to donosite kao zalog vaše odanosti i pokornosti Mojoj suverenoj moći, Moji blagoslovi će povećati vašu imovinu i imat ćete svega u izobilju.’ ”— Svjedočanstva, sv 9, str. 253 (245 orig.)
“Prilozi zahtijevani od Hebreja za vjerske i dobrotvorne svrhe iznosili su punu četvrtinu cjelokupnih njihovih prihoda. Moglo se očekivati da će tako velika davanja osiromašiti narod, ali, naprotiv, vjerno ispunjavanje ovih pro¬pisa je zapravo predstavljalo jedan od uvjeta njihovog napretka i blagostan¬ja.”—Patrijarsi i proroci, str. 553 (527 orig.)
b. Kakav stav Gospod želi vidjeti kod svakoga od nas? 2 Korinćanima 9:6, 7; Matej 6:1-4.
“Gospodu nisu potrebni naši prilozi. Mi ne možemo Njega obogatiti svo¬jim darovima. Psalmist kaže: ‘Jer od Tebe je sve, i iz Tvojih ruku primivši, dasmo Ti’ (1 Ljetopisa 29:14). Pa ipak, Gospod nam dozvoljava da svojim samopožrtvovnim naporima pokažemo koliko cijenimo Njegove blagodati, tako da ih podijelimo s drugima. To je jedini način kojim nam se omogućuje da pokažemo svoju zahvalnost i ljubav prema Bogu. On nije predvidio nešto drugo.”—Counsels on Stewardship, str. 18, 19.
petak
25. svibnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Zašto Gospod zahtijeva naše prvine?
2. Kakve vrste priloga Gospod još i danas traži od nas?
3. Što možemo u pogledu davanja naučiti iz primjera starih Hebreja?
4. U kakve svrhe se danas može koristiti druga desetina?
5. Kakvu vrijednost u Božjim očima ima dar koji darujemo?
9. Lekcija
subota, 2. lipnja, 2012.
Božja riznica: Njegova Crkva
“ I sami se kao živo kamenje uzidajte kao duhovni hram za svećeništvo sveto, da prinosite žrtve duhovne, koje su ugodne Bogu po Isusu Kris¬tu.” (1 Petrova 2:5).
“Kristova crkva je vrlo dragocjena u Njegovim očima. Ona je kovčeg koji sadrži Njegove dragulje, tor koji ograđuje Njegovo stado.”—The Faith I Live By, str. 280.
Pročitati:
Djela apostola, str. 5-10 (9-16 orig.)
nedjelja
27. svibnja
1. TOR ZA KRISTOVO STADO
a. Zašto Bog ima crkvu na zemlji? 1 Petrova 2:5, 9.
“Crkva je oruđe koje je Bog namijenio spašavanju ljudi. Ona je orga¬nizirana radi službe i njena je misija da objavljuje Evanđelje svijetu. Božja je namjera od samog početka da svijet posredstvom crkve spozna savršenstvo Njegove dobrote, milosti i moći. Članovi crkve koje je On pozvao iz tame ‘k čudesnome vidjelu svome’ moraju odražavati Njegovu slavu. Crkva je riznica blaga Kristove milosti i kroz crkvu će se konačno otkriti čak i ‘pogla-varstvima i vlastima na nebu’ (Efežanima 3:10), krajnji i potpun prikaz ljuba¬vi Božje.”—Djela apostola, str. 5 (9 orig.)
b. Koje karakteristike su jako važne u pravoj Božjoj crkvi? Otkrive¬nje 14:12; Efežanima 4:4-6.
“Moramo se ujediniti ali ne na osnovi zablude.”—Special Testimonies, Series B, sv. 2, str. 47.
ponedjeljak
28. svibnja
2. SIGURNA LUKA
a. Budući da nas samo prisutnost Krista (Ivan 15:4, 5) u našem srcu može ujediniti u istini, koji primjer prvih učenika nikad ne smi¬jemo zaboraviti? Djela 1:13, 14; 2:46; 4:32.
“[Dvanaest apostola] su se okupili sa svojim raznim manama, sa svim naslijeđenim i stečenim sklonostima ka zlu, ali u i kroz Krista trebali su živjeti u Božjoj obitelji, učeći kako postati jedno u vjeri, u nauci, u duhu. Imali su svoja iskušenja, nevolje i različita mišljenja ali među njima nije moglo biti nesloge sve dok je Isus prebivao u njihovom srcu. Njegova ljubav ih je na¬vela da ljube jedan drugoga; Učiteljeve pouke dovele su do usklađivanja svih razlika, dovodeći učenike u jedinstvo sve dok nisu postali jedno u misli i prosuđivanju.”—Želja vjekova, str. 276 (296 orig.)
b. Kakvu odgovornost dobiva svatko od nas kad predamo svoj život Kristu? 1 Timoteju 3:15.
“Vrlo je bliska i sveta veza između Krista i Njegove crkve - On je ženik a crkva nevjesta; On glava a crkva tijelo. Vezivanje za Krista uključuje dakle vezivanje za Njegovu crkvu.
“Crkva je organizirana za službu; a u životu službe Kristu, povezanost s crkvom jedan je od prvih koraka. Odanost Kristu zahtijeva vjerno izvršavanje crkvenih dužnosti.”—Education, str. 268, 269.
c. Kakvu prednost ima svaki član Kristove prave crkve? 1 Ivanova 1:7; Hebrejima 10:24, 25.
“Propovijedanje je tek malen dio djela koji se treba činiti za spašavanje duša. Božji Duh uvjerava grješnike u istinu i povjerava ih u ruke crkve. Propo¬vjednici mogu učiniti svoj dio, ali oni nikad ne mogu odraditi posao koji crkva treba obaviti. Bog traži od svoje crkve da njeguje one koji su mladi u vjeri i iskustvu, da ide k njima ne zato da vodi prazne razgovore s njima nego da se s njima moli i govori im riječi koje su ‘poput zlatnih jabuka u srebrnim posu¬dama’ (Izreke 25:11).”—Evangelism, str. 352.
utorak
29. svibnja
3. POZVANI DA SLUŽIMO
a. Koju dužnost vjernici često zanemaruju? Psalam 60:4.
“U mnogim našim organiziranim crkvama zastava istine se vuče po prašini zbog članova koji ne služe Bogu nego svojim osobnim zadovoljstvima. Oni djeluju prema utjecajima koji okružuju dušu. Popuštanjem svojoj sebičnosti, svjetovnim navikama u odijevanju, svojim riječima i postupcima svjedoče protiv istine, protiv samoodricanja, protiv Kristove krotkosti. Oni su duhovno hladni i odvojeni od Krista. Da su koračali Kristovim stopama, sudjelovali bi u Njegovom samoodricanju, Njegovoj samopožrtvovnosti i mogli bi uzdizati i spašavati duše koje su spremne propasti.”—Manuscript Releases, vol. 19, p. 173.
b. Na što je pozvan svaki Kristov sljedbenik? 2 Timoteju 2:1-4.
“Kristova crkva organizirana je da služi. Njeno geslo je: Služiti! Njeni članovi predstavljaju vojnike koji pod rukovodstvom Vojvode našeg spase¬nja moraju biti obučeni za borbu. Kršćanski propovjednici, liječnici i učitelji imaju zadatak veći no što mnogi uopće shvaćaju. Oni trebaju ne samo služiti drugima nego i naučiti ljude kako da svaki od njih služi svojim bližnjima. Nije dovoljno da samo daju upute o ispravnim načelima nego svoje slušatelje tre¬baju odgajati tako da i oni ta načela mogu prenositi na druge. Ukoliko se istina ne sprovodi u život i ne prenosi na druge, gubi svoju životvornu moć i spason¬osnu silu. Njezine blagoslove možemo uživati samo onda ako ju širimo.”— Zdravlje i sreća, str. 125 (148, 149 orig.)
c. Što pomaže da se crkva ujedini? Galaćanima 6:2; Efežanima 4:1-3.
“Crkva se ne može uzdići na nivo duhovnosti koju Bog želi sve dok se u ljubavi i suosjećanju ne ujedini sa svojim misionarima. Jedinstvo za koje se Krist molio neće postojati sve dok se u misionarsku službu ne unese duhovnost, i dok crkva ne postane ustanova za potpomaganje misija. Napori misionara neće ostvariti željeni cilj sve dok članovi crkve, ne samo riječima nego i dje¬lom, ne pokažu da shvaćaju svoje obveze da tim misionarima pružaju srdačnu podršku i pomoć.”—Counsels on Stewardship, str. 47, 48.
srijeda
30. svibnja
4. RASTI I RAZVIJATI SE
a. Kako Nadahnuće opisuje rast i razvoj vjernika i crkve? Efežanima 2:19-22; 4:14-16; 1 Korinćanima 3:9-13.
“Bog testira svaku dušu koja tvrdi da vjeruje u Njega. Svakome su povje¬reni talenti. Gospod je ljudima povjerio Njegova dobra kojima treba trgovati. On ih je učinio svojim upraviteljima i povjerio im novac, kuće i zemljišta. Na sve to se treba gledati kao na Gospodnja dobra i koristiti ih za unapređenje Njegova djela, podizanje Njegova kraljevstva u svijetu. U trgovanju Gospo¬dnjim dobrima moramo ga moliti za mudrost kako ne bismo koristili Njegovo sveto povjerenje na slavu sebi ili na zadovoljavanje sebičnih prohtjeva. Nije svima jednako povjereno, ali oni koji imaju najmanje darove ne smiju osjećati da ne mogu s njima ništa poduzeti samo zato što su njihov talent ili sredstva maleni.”—Svjedočanstva, sv 9, str. 251 (245, 246 orig.)
“Naše djelo se nije potpomagalo velikim darovima ili ostavštinama jer je među nama bilo malo bogatih. U čemu je tajna našeg napretka? Napredovali smo pod zapovjedništvom Načelnika našeg spasenja. Bog je blagoslivljao naše ujedinjene napore. Umnožavale su se ustanove, istina se širila i cvjetala, gorušičino zrno postalo je veliko drvo, sustav organizacije dokazao se kao velik uspjeh. Sustavno dobročinstvo se prakticiralo prema biblijskom planu. Tijelo crkve bilo je ‘usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom’ (Efežanima 4:16).”—Testimonies to Ministers, str. 27.
b. Što omogućuje da talenti i sredstva budu na najefikasniji način iskorišteni među vjernicima? 1 Korinćanima 1:10; 14:40. S druge strane, što uzrokuje velike gubitke među mnogima koji svetkuju subotu?
“O, kako bi se sotona radovao kad bi se nekako uspio uvući među nas i dezorganizirati rad u vrijeme kad je savršena organizacija tako važna i kad će upravo ona biti sila koja treba odbiti lažne pokrete i opovrgnuti tvrdnje koje nemaju svoj oslonac u Božjoj riječi! Moramo stalno biti na oprezu kako ne bi došlo ni do kakvog poremećaja ustaljenih pravila i reda. Samo tako buntovni elementi neće imati prilike sputati djelo. Živimo u vrijeme kad su red, organi¬zacija i jedinstvena akcija najpotrebniji.”—Ibid., str. 228.
četvrtak
31. svibnja
5. NAJBOLJA SLUŽBA I VJERODOSTOJNOST
a. Opišite stanje koje mora nastati među Kristovim sljedbenicima da bi bio osiguran uspjeh u našim misionarskim pothvatima! Ivan 10:16; 13:35; 17:18-23.
“Kako je rastao broj naših članova bilo je očito da će bez nekakvog oblika organizacije nastati velika zbrka i da djelo neće moći uspješno napredovati. Da bi se osigurala sredstva za propovjedničku službu, za odnošenje istine u nova područja, za zaštitu kako crkvi tako i propovjedništva od nesavjesnih članova, za očuvanje crkvene imovine, za objavljivanje istine putem tiska i za mnoge druge stvari, organizacija je postala neophodna.”—Testimonies to Ministers, str. 26.
“[Anđeo je rekao,] ‘Crkva se mora obratiti Božjoj riječi i pridržavati evanđeoskog reda koji je bio olako shvaćen i zanemaren.’ Ovo je neminovna potreba da bi se crkvu dovelo u jedinstvo vjere.”—Rani spisi, str. 100 (orig.)
“Isus se molio da svi učenici postanu jedno. . . . Kroz ovo jedinstvo trebamo uvjeriti svijet da nastavljamo Kristovu misiju i da imamo božanske akreditive.”—The Review and Herald, 11. ožujka, 1890.
“Ako postoje teškoće, braćo i sestre - ako postoje zavist, zloba, zla nagađanja, ispovjedite ove grijehe ne na općenit način nego idite svojoj braći i sestrama osobno. Budite jasni. Ako ste vi učinili jednu grešku a on dvadeset, priznajte tu jednu kao da ste vi glavni krivac. Primite ga za ruku, dopustite da vaše srce omekša pod utjecajem Duha Božjeg i kažite: ‘Hoćeš li mi oprostiti? Nisam gajio ispravne osjećaje prema tebi. Želim ispraviti svaku pogrešku, da ništa ne ostane zapisano protiv mene u nebeskim knjigama. Zapis o meni mora biti čist.’ Tko bi, prema vašem mišljenju, mogao odbiti takvu gestu?”— Ibid., 16. prosinca, 1884.
petak
1. lipnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako možemo prepoznati pravu Božju crkvu?
2. Zašto je članstvo u crkvi važno za svakog vjernika kao pojedinca?
3. Na koji način se možemo izložiti opasnosti da svjedočimo protiv istine?
4. Navedite neke čimbenike koji potiču jedinstvo u zajednici!.
5. Čime možemo pred svijetom dokazati da zaista imamo božanske akreditive?
Subota, 2. lipnja, 2012.
Dar prve subote za Etiopiju
Savezna demokratska republika Etiopija jedna je od najstarijih zemalja na svijetu. Prema Britannica Concise Encyclopedia, “Etiopija, biblijska zemlja Kuš, bila je nastanjena od najranijih vremena i nekoć je bila pod upravom drevnog Egipta. Kraljevstvo Da’amant osnovano je u 7. stoljeću pr. Kr. Kršćanstvo se ondje pojavilo u 4. stoljeću i vrlo se proširilo.”
Područje Etiopije obuhvaća 1,104,300 km². Broj stanovnika (srpanj, 2011.) iznosi 90,873,739. Jezici: amharijski i oromo. Religije: kršćanstvo (prevladava etiopsko pravoslavlje); protestantizam, islam i druge tradicionalne vjeroispovijesti.
Naša kratka povijest u Etiopiji započela je kad je adventistički propovjednik, br. Sileshi s nekoliko pristalica započeo s reformnim pokretom u adventističkoj crkvi. Nakon nekog vremena ova su braća s određenim brojem vjernika isključena iz crkve i postala neovisna, a kasnije se pridružila odvojenoj skupini.
U lipnju 2008. dva propovjednika RPASD-a, Michael Stoyko i Jorai P. da Cruz, na svom putu za Nigeriju su se zaustavili u Addis Ababi, glavnom gradu Etiopije, kako bi dobili vize za Nigeriju. Br. Cruz je stupio u kontakt s nekom braćom na odgovornim položajima, prije svega bratom Sileshi i Megale, i ostavio im našu literaturu. U studenome te godine nakon održane serije proučavanja dva su propovjednika i sedam biblijskih radnika pristupili Reformnom pokretu. U siječnju 2009. organiziranu su dvije etiopske misije s 435 novih članova. Danas Unija etiopske misije ima oko 600 članova. Sada je hitno potrebno izgraditi crkvu i centralu u Addis Ababi, najvećem gradu. Budući da nemamo dovoljno sredstava za realizaciju ovog projekta, molimo braću sestre i prijatelje širom svijeta da nam pomognu u ostvarenju ovog cilja.
“Mnogi će biti pozvani u propovjedništvo. Cijeli svijet se otvara evanđelju. Etiopija pruža svoje ruke Bogu.”—Education, str. 262. Hoćete li otvoriti širom svoja srca i priložiti svoje financijske blagoslove za osnivanje moćnog svjetionika u Addis Ababi?
Vaša braća i sestre iz Etiopije
10. Lekcija
subota, 9. lipnja, 2012.
Božji plan za financiranje Njegovog djela
“Jer mi smo Božji suradnici a vi ste Božja njiva, Božja građevina.” (1 Korinćanima 3:9).
“Bog je ljude učinio svojim upraviteljima. Imovina koju je stavio u njihove ruke predstavlja sredstva koja je On predvidio za širenje evanđelja.”—Patri¬jarsi i proroci, str. 555 (529 orig.)
Pročitati:
Svjed, sv. 4, str. 545-550, 618, 619 (571-575, 645, 646 orig.)
nedjelja
3. lipanj
1. ZA SVAKOGA PO NEŠTO
a. Koju metodu Bog koristi za usavršavanje i sjedinjavanje svog raspršenog stada? Efežanima 4:11-16.
“Pri slanju svojih slugu na rad, naš Spasitelj ljudima daje darove da bi kroz njih mogao svijetu priopćiti riječi vječnog života. To je sredstvo koje je Bog odredio za usavršavanje svetih u znanju i istinskoj svetosti.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 219 (237 orig.)
b. Na koji način to uključuje dužnost i prednost svakog vjernika? 1 Korinćanima 3:7, 8.
“Gospod je učinio da objavljivanje evanđelja ovisi o spremnosti Njego¬vog naroda da tome posveti svoje sposobnosti i svoje dobrovoljne darove i prinose. Dok je pozivao muškarce na propovijedanje Riječi, crkvi kao cjelini pružio je prednost da u tom djelu sudjeluje pomažući svojim sredstvima.”—In Heavenly Places, str. 303.
ponedjeljak
4. lipnja
2. POUČITI SE BOŽJEM NAČINU
a. Kako mnogi danas ponavljaju grijeh Nadaba i Abihua? Levitski 10:1, 2.
“Gdje u Božjim uputama za pomaganje Njegovog djela nalazimo bilo kakav spomen dobrotvornih sajmova, koncerta, raskošnih priredbi i sličnih zabava? Zar Božje djelo mora ovisiti o ovakvim stvarima koje je On u svojoj riječi zabranio - o tim stvarima koje odvraćaju misli od Boga, od umjerenosti, pobožnosti i svetosti?
“A kakav se dojam ostavlja na nevjernike? Sveti standard Božje riječi bačen je u prašinu. Kršćanstvo i ime Božje izlažu se prijeziru. Takvim nebiblijskim načinom izvlačenja novca potiču se i ohrabruju najizopačeniji principi. i to je upravo ono što sotona želi. Ljudi ponavljaju grijeh Nadaba i Abihua. U službi Bogu oni koriste tuđu vatru umjesto posvećenu. Gospod ne prihvaća takve prinose.”—Counsels on Stewardship, str. 204, 205.
b. Što možemo naučiti iz načina na koji je Mojsije sakupljao sredstva za djelo Božje - a iz odgovora Izraelaca? Izlazak 35:4, 5, 21, 29; 36:3-7.
“Mojsijev plan da se prikupe sredstva za izgradnju svetinje bio je vrlo uspješan. Nije bilo potrebno navaljivati s traženjem. On se nije služio luka¬vstvima kojima u današnje vrijeme mnoge crkve tako često pribjegavaju. Nije pravio neke velike svečanosti. Nije pozivao ljude na svečane praznike, ples ili općenite zabave. Niti je organizirao kakvu nagradnu igru ili nešto slično tome. Takvim i sličnim nesvetim sredstvima on se nije služio da bi došao do sredstava za podizanje Božje svetinje. Gospod je naredio Mojsiju da pozove sinove Izraelove da donesu svoje darove. On je imao primiti prilog od svakog tko je dobrovoljno i od srca davao. I darovi su donošeni u tolikom obilju da je Mojsije morao narediti da prestanu donositi jer je bilo priloženo više nego što se moglo upotrijebiti.”—Patrijarsi i proroci, str. 555 (529 orig.)
c. Što trebamo imati na umu u pogledu davanja? 2 Korinćanima 9:7.
“Jeste li prinijeli Bogu svoje darove i prinose od izobilja kojim vas je oba¬suo? Jeste li mu vratili ono na što On polaže pravo kao na svoje vlasništvo? Ako niste, još uvijek nije prekasno da ispravite svoje propuste u tom pogledu. Kristov Duh može rastopiti led sebičnosti koji obuzima dušu.”—The Review and Herald, 13. listopada, 1896.
utorak
5. lipnja
3. PRAKTIČAN SAVJET
a. Kako se možemo izložiti opasnosti da na sebe navučemo proklet¬stvo koje su zaslužili stanovnici Meroza? Suci 5:23.
“‘Proklinjite Meroz, reče anđeo Gospodnji, proklinjite stanovnike njegove; jer ne dođoše u pomoć Gospodu, u pomoć Gospodu s junacima.’ (Suci 5:23) Sto su učinili stanovnici Meroza? Ništa. To je bio njihov grijeh. Božje prok¬letstvo došlo je na njih jer nisu ništa uradili.”—Svjedočanstva, sv 2, str. 312 (284 orig.)
“Plodovi sebičnosti uvijek su se otkrivali u zanemarivanju dužnosti i u zloupotrebi darova koje je Bog povjerio ljudima za unaprjeđenje Njegovog djela.”—Counsels on Stewardship, str. 26.
“U Božju riznicu pritječe tek malen iznos sredstava namijenjenih za spašavanje duša, a i taj skroman iznos dobiva se teškim trudom. Kad bi svi mogli uvidjeti koliko lakomost, koja sve više uzima maha, ometa napredak djela Božjeg, i koliko više bi se postiglo da se svi savjesno pridržavaju Božjeg plana u pogledu desetka i prinosa, kod mnogih bi došlo do odlučne reforme i ne bi se više usuđivali kao do sada ometati napredak Božjeg djela.”— Svjedočanstva, sv. 4, str. 460 (483 orig.)
b. Što Sveto pismo uči o osobnoj štednji? Izreke 21:20; Ivan 6:12.
c. Na koji način makedonski vapaji i danas dopiru do svakoga od nas, i kakve blagoslove možemo primiti ako im se odazovemo? Djela 16:9, 10.
“Svatko od nas se treba truditi da učini za Krista sve što može svojim oso¬bnim naporima, talentima i žrtvama. Treba biti hrane u Gospodnjoj kući a to znači puna riznica, kako bi se moglo odgovoriti na makedonske vapaje koji dolaze iz svih zemalja. Kako je žalosno kad smo primorani onima koji vape za pomoć odgovoriti: ‘Ne možemo vam poslati ni ljude ni novac. Naša riznica je prazna.” —Counsels on Stewardship, str. 298.
“U Gospodnju riznicu dužni smo položiti sva sredstva koja možemo uštedjeti. Potrebe neobrađenih i zapostavljenih područja vape za tim sredstvima. Iz mnogih zemalja se čuje vapeći glas: ‘Dođite, . . . i pomognite nam’ (Djela 16:9). Članovi naše crkve trebali bi osjećati duboko zanimanje za domaće i strane misije. Veliki blagoslovi će se izliti na njih kad se samopožrtvovanjem budu trudili posijati sjeme istine na novim područjima. Novac uložen u to djelo bit će bogato uzvraćen.”—Svjedočanstva, sv. 9, str. 45 (49 orig.)
srijeda
6. lipnja
4. NAŠ UDIO U BOŽJEM PLANU
a. Kako naši desetci i prinosi utječu na otvaranje novih polja? 1 Timoteju 5:17, 18.
“Desetak pripada Gospodu i oni koji spletkare njime bit će kažnjeni gu¬bitkom njihovog nebeskog blaga ako se ne pokaju. Ne dozvolite da se djelo Božje i dalje ograničava usmjeravanjem desetka u druge svrhe umjesto za ono što je sam Gospod odredio. Sredstva za ostale grane djela treba osigurati na drugi način. I njih treba pomagati ali ne od desetka. Bog se nije izmije¬nio; desetak još uvijek treba koristiti za uzdržavanje propovjednika i bibli¬jskih radnika. Otvaranje novih polja zahtijeva znatno brojnije propovjedničke snage nego što ih sada imamo, i zato se u riznici moraju naći neophodna sredstva.”—Sluge evanđelja, str. 204 (227, 228 orig.)
“Kad bi svi koji tvrde da su Božji narod, i mladi i stari, vjerno izvršavali svoju dužnost u ovom pogledu, u riznici nikad ne bi bilo nestašice. Kad bi svi bili vjerni u davanju desetka i prvina od svojih prinosa, svi fondovi u djelu Božjem redovno bi se nadopunjavali.”—Svjedočanstva, sv 6, str. 355 (385 orig.)
b. Kako nas David ohrabruje da budemo velikodušni davatelji? 1 Ljetopisa 29:10-14.
“Bog je onaj koji blagoslivlja ljude imovinom da bi omogućio davanje priloga za napredak Njegovog djela. On šalje sunce i kišu, čini da sve u pri¬rodi buja, raste i uspijeva. On daje zdravlje i sposobnost za stjecanje sred¬stava za život. Sva naša dobra dolaze iz Njegove darežljive ruke. On želi da ljudi pokažu svoju zahvalnost vraćajući mu jedan dio u obliku desetka, do¬brovoljnih darova i darova zahvalnosti i pokajanja. Kad bi sredstva pritjecala u riznicu prema božanskom planu - desetak od svakog prihoda i dobrovoljni darovi - bili bi pravo obilje sredstava za napredak djela Gospodnjeg.”— Dje¬la apostola, str. 54 (75 orig.)
“Da se slijedilo Božji plan, sredstva bi sada redovno dotjecala u Njegovu riznicu, a sredstva koja bi omogućila propovjednicima da ulaze u nova polja i da se radnici sjedine s propovjednicima u podizanju istine u mračnim di¬jelovima svijeta, bila bi obilata.”—Svjedočanstva, sv. 6, str. 357 (386 orig.)
četvrtak
7. lipnja
5. ODGOVORNOST I PREDNOST
a. Kako Božji narod ubrzava ili odlaže Kristov povratak na oblacima slave? 2. Petrova 3:11, 12.
“Da je Kristova crkva izvršila djelo koje joj je Gospod odredio, sav svijet bi dosad bio opomenut a Gospod Isus bi već došao na zemlju u sili i slavi velikoj.”—Želja vjekova, str. 611 (633, 634 orig.)
“Djelo Božje, koje je trebalo napredovati deseterostruko jače i djelotvorni¬je, zadržano je, kao što hladni vjetrovi zime zadržavaju dolazak proljeća, a to se dogodilo jer neki koji za sebe tvrde da su Božji ljudi zadržavaju za sebe sredstva koja bi trebali posvetit Božjoj službi. Kristov samopožrtvovna ljubav nije utkana u životnu praksu i zbog toga je crkva slaba ondje gdje bi tre¬bala biti jaka. Vlastitim postupcima ona gasi svoje svjetlo i milijunima zakida Kristovo evanđelje.”—Counsels on Stewardship, str. 54.
b. Koja prednost se pruža svakom vjerniku? 1 Korinćanima 3:9.
“Bog je ljude učinio svojim suradnicima u velikom djelu unapređivanja svog kraljevstva na zemlji; ali oni mogu nastaviti putem kojim je išao nevjeran sluga i čineći tako izgubiti najdragocjeniju prednost ikad danu ljudima. Bog je tisućama godina koristio ljude kao oruđe ali unatoč svojoj volji On može odustati od toga zbog čovjekove sebičnosti, ljubavi prema novcu i lakomosti. On ne ovisi o našim sredstvima i neće dopustiti da bude ograničen ljudskim oruđem. On može nastaviti svoje djelo i bez nas. Ali tko bi od nas želio da Gospod tako učini?”—Ibid., str. 198, 199.
petak
8. lipnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Koji je jedan od načina na koji možemo doprinijeti usavršavanju i sjedinjenju Božjeg naroda?
2. Objasnite suprotnost između pogrešnog načina izvlačenja novca i Božjeg načina!
3. Kako mali osobni prilozi mogu sprječavati napredak Božjeg djela?
4. Što bi se dogodilo kad bi svi njegovali velikodušno davanje poput Da vida?
5. Čime možemo ubrzati ili odložiti Gospodnji dolazak?
11. Lekcija
subota, 16. lipnja, 2012.
Biblijski principi financiranja
“Svi ovi blagoslovi sići će na te i stići će te ako budeš slušao glas Jahve, Boga svoga.” (Pnz 28:2).
“Nijedan čovjek ne sakuplja blago na nebu a da ne uvidi da je njegov život na zemlji time obogaćen i oplemenjen.”—Education, str. 145.
Pročitati:
Djela apostola, str. 51-55 (70-76 orig.);
Education, str. 135-145.
nedjelja
10. lipnja
1. OSOBNE FINANCIJE
a. Kakve posljedice zanemarivanje Božjeg djela može imati i za ovaj i za vječni život? Hagej 1:5-11.
“Oni koji sebično drže svoje blago neka se ne čude ako ga ruka Božja bude rasturila. Dogodit će se da nerazumnom sinu daju ono što je trebalo posvetiti širenju djela Božjeg ali nije bilo dano, i taj će sin to rasturiti. Možda će u štali naći mrtvog svog najboljeg konja, ponos taštog srca. Može s vremena na vrijeme uginuti koja krava. I žetva može iznevjeriti. Bog može rasturiti boga¬tstvo koje je dao svojim upraviteljima ako ga oni ne budu htjeli upotrijebiti na Njegovu slavu. Neki možda neće imati takve gubitke koji bi ih podsjećali na neizvršene dužnosti, ali sam vidjela da upravo njihovi slučajevi mogu postati još više beznadni.”—Svjedočanstva, sv. 2, str. 745 (661, 662 orig.) “Zanemarivanjem da priznate Krista u knjigama svojih financijskih računa lišavate se velike prednosti da vaše ime bude i ostane zapisano u životnoj knjizi Janjeta.”—Our High Calling, str. 192.
b. Što trebaju razmotriti svi oni koji su naviknuli tražiti pomoć um¬jesto da je ponude? Pnz 28:12, 13.
ponedjeljak
11. lipnja
3. OBEĆANJA DATA POD UVJETOM
a. Što je Božja želja za Njegov narod još i danas? Pnz 28:1-6.
“Svakom vjerniku se upućuje poziv: ‘Pripravite u pustinji put Gospod¬inu, poravnajte u pustoši stazu Bogu našem’ (Izaija 40:3). Budite štedljivi u trošenju sredstava na sebe. Prvi korak u samoodricanju je obično najteži, ali počnite s tim bez odlaganja. Vaši prilozi dati uz samoodricanje koristit će se u ovom polju za pomaganje radnika da bi odnijeli posljednju poruku milosti palome svijetu.”—The General Conference Bulletin, 1. travnja, 1899.
“Prema Božjoj namjeri, ni kršćani koji uživaju mnogo veće prednosti nego Hebreji, ne bi smjeli biti manje darežljivi od njih. ‘Kome je god mnogo dano mnogo će se iskati od njega’ (Luka 12:48), rekao je Spasitelj. Darežljivost koja se zahtijevala od Hebreja koristila je u velikoj mjeri samo njihovom narodu. Danas se djelo Božje širi po cijelome svijetu. Krist je u ruke svojih sljedbenika stavio blaga evanđelja i povjerio odgovornost da tu dobru i rados¬nu poruku spasenja odnose svemu svijetu. Naše su obveze zasigurno mnogo veće od onih drevnog Izraela.”—Djela apostola, str. 251 (337, 338 orig.)
b. Koja obećanja su osigurana onima koji slijede Božji financijski plan? Malahija 3:11, 12.
“Svatko može osjetiti radost sudjelovanja u dragocjenom djelu spašavanja duša. Svatko, bez obzira na godine života i spol kojem pripada može biti rizničar za Gospoda i oruđe koje će uspješno doprinositi snabdijevanju Nje¬gove riznice. Apostol kaže: ‘Neka svaki od vas ostavlja kod sebe sakupljajući koliko može’ (1 Korinćanima 16:2).
“Zahvaljujući ovom sustavu ostvareni su veliki uspjesi. Kad bi prihvatili ovaj savjet, svatko bi mogao postati pažljiv i vjeran rizničar za Gospoda; i tada ne bi nedostajalo sredstava neophodnih za objavljivanje posljednje poruke milosti i opomene svijetu. Kad bi svi prihvatili ovaj sustav, riznica bi bila puna a oni koji daju priloge ne bi bili siromašniji. Svako ulaganje čini vjernika još prisnije vezanim za djelo sadašnje istine.”—Messages to Young People, str. 304, 305.
utorak
12. lipnja
4. POUKE IZ KRISTOVIH DANA
a. Kakvo ohrabrenje za nas mogu predstavljati darovi mudraca s Istoka koje su posvetili Djetetu Betlehema? Matej 2:1, 2, 11.
“Mudraci su bili među prvima koji su došli pozdravit Otkupitelja. Njihovi darovi bili su prvi koji su mu položeni pred noge. Kakvu su samo prednost služenja imali takvim darivanjem! Bog radosno priznaje dar koji dolazi iz srca koje ljubi i daje mu najviši učinak u službi za Njega. Ako smo predali svoje srce Isusu, također mu trebamo donijeti i darove. Naše zlato i srebro, našu najdragocjeniju zemaljsku imovinu, naše najuzvišenije umne i duhovne sposobnosti - sve ćemo to radosno posvetiti Onome koji nas je ljubio i dao sebe za nas.”—Želja vjekova, str. 46 (65 orig.)
b. Što trebamo naučiti iz događaja kad je Marija pomazala Isusa? Marko 14:3.
“Kad odlučujete o iznosu koji ćete dati u djelo Božje, budite sigurni da je uvijek bolje da to bude više a ne manje od onoga što traži dužnost. Razmišljajte kome to dajete i ta misao će odagnati duh lakomosti i sebičnosti. Pri samoj pomisli na toliku Kristovu ljubav koja ga je navela na sve to što je učinio za nas, učinit će nam se da naši najveći darovi nisu vrijedni da ih On uopće prihvati. Kad osjećaju ljubav prema Kristu, oni koji su primili Njegovu opraštajuću ljubav neće se zaustavljati na procjenjivanju vrijednost alabaste- rske posude dragocjene pomasti. To je učinio lakomi Juda, ali onaj koji je pri¬mio dar spasenja će uvijek osjetiti žaljenje što njegov dar Kristu nema bogatiji miris i veću vrijednost.”—Svjedočanstva, sv 4, str. 461 (485 orig.)
c. Kako bi oni koji obično ovise o milostinji mogli postati, poput Marije, darovatelji milosti? Djela 20:35.
“Kad bi oni koji u životu nisu imali mnogo uspjeha bili spremni prihvatiti pouke, mogli bi steći navike samoodricanja i štednje kao i prednost da uživaju u davanju a ne primanju milostinje. Mnogi su zapravo lijeni sluge. Kad bi oni marljivo poduzeli sve što je u njihovoj moći, mnogi bi iskusili velike bla¬godati ukazivanja pomoći drugima i uvidjeli bi da je zaista ‘blaženije davati nego primati’ (Djela 20:35).”—Ibid., sv. 3, str. 371 (400, 401 orig.)
srijeda
13. lipnja
4. U VRIJEME APOSTOLA
a. U objavljivanju evanđelja, kakav osjećaj za potrebe trebamo di¬jeliti s prvim kršćanima? Djela 4:32-37.
“‘Jer ni jedan među njima nije bio siromašan. Tko je posjedovao njive ili kuće, prodavao bi ih i donosio novce, što su uzimali za to, i stavljali su pred noge apostolima, A davalo se svakome, koliko je tko trebao.’ (Djela 4:34, 35) Ova plemenitost vjernika bila je rezultat izlijevanja Svetog Duha. Obraćenici na evanđelje bili su ‘jednog srca i jedne duše’ (stih 32). Držao ih je jedan zajednički interes: — uspjeh misije koja im je bila povjerena; a u njihovom životu nije bilo mjesta pohlepi. Njihova ljubav prema braći i djelu koje su prihvatili bila je veća od njihove ljubavi prema novcu i imovini. Njihova djela svjedoče da su im ljudske duše mnogo više značile od zemaljskog blaga.
“Tako će biti uvijek kad Božji Duh zavlada nečijim životom. Oni čija su srca ispunjena ljubavlju prema Kristu slijedit će Njegov primjer, primjer Ono¬ga koji je zbog nas postao siromašan, da bismo mi kroz njegovo siromaštvo postali bogati. Novac, vrijeme, utjecaj - sve darove koje smo primili iz Božje ruke smatrat ćemo samo sredstvima kojima treba unaprjeđivati djelo evanđelja. Tako je bilo u ranokršćanskoj crkvi; a kad se u današnjoj crkvi bude vidjelo da su vjernici silom Duha prestali voljeti ono što je od ovoga svijeta, i da su spremni žrtvovati se kako bi njihovi bližnji čuli evanđelje, istina koja se naviješta imat će moćan utjecaj na te slušatelje.”—The Acts of the Apostles, str. 70, 71.
b. Što možemo naučiti iz vješte prijevare Ananije i Safire i njene strašne posljedice? Djela 5:1-11.
“Želeći steći ugled zbog samopožrtvovnosti, plemenitosti i odanosti kršćanskoj vjeri, Ananija i Safira prodali su svoje imanje i dio sredstava položili pred noge apostola, pretvarajući se kao da su dali sve. Oni nisu bili pozvani dati sve što su imali za djelo Božje. Bog bi prihvatio i dio. Ali oni su željeli da drugi misle da su dali sve. Mislili su da će na taj način steći ugled koji su željeli i istovremeno zadržati dio svog novca. Smatrali su da su to vrlo uspješno obavili ali oni su zapravo varali Gospoda; On je po kratkom postupku riješio prvi slučaj prijevare i laži u novoosnovanoj crkvi. Pogubio ih je oboje kako bi to bilo upozorenje na sve opasnosti žrtvovanja istine da bi se zadobila nečija naklonost.”—Medical Ministry, str. 126, 127.
četvrtak
14. ožujka
5. SUSTAVNO SAMOODRICANJE
a. Što moramo shvatiti o radu i financijskom pomaganju Božjeg djela ovdje na zemlji? 1 Korinćanima 14:33.
“[Bog] želi da se u Njegovom djelu radi temeljito i savjesno kako bi On na njega mogao staviti svoj pečat odobravanja. Kršćanin se mora ujediniti s kršćaninom, crkva s crkvom.”—The Acts of the Apostles, str. 96.
b. Što moramo naučiti iz primjera onih koji su samoodricanje vjerno pokazivali svojim životom? Hebrejima 11:8-10, 24-26, 37-40.
“Postojalo je vrijeme kad je bilo vrlo malo onih koji su slušali i prigrlili istinu a nisu posjedovali mnogo ovozemaljskih dobara. Tada je bilo potrebno da neki prodaju svoje kuće i zemljišta da bi kupili nešto jeftinije dok su osta¬tak sredstava dragovoljno dali Gospodu da bi se objavljivala istina i na druge načine potpomagao razvoj djela Božjeg. Ovi samopožrtvovni ljudi trpjeli su oskudice; ali ako pretrpe do kraja, velika će biti njihova nagrada.
“Bog pokreće mnoga srca. Istina za koju su se malobrojni vjernici toliko žrtvovali, trijumfirala je, i mnogi su je čvrsto prihvatili. Božjom providnošću, oni koji su raspolagali sredstvima trebali su ih uložiti za širenje istine tako da bi, kad se djelo proširi, potrebe istog mogle biti zadovoljene. Sada Bog ne traži da pripadnici Njegovog naroda prodaju svoje kuće u kojima žive; ali ako oni koji žive u izobilju ne poslušaju Njegov glas da se odvoje od svijeta i žrtvuju za istinu, On će proći pokraj njih i pozvat će one koji su spremni učiniti sve za Isusa, pa čak i da prodaju i svoje kuće da bi zadovoljili potrebe Njegovog djela. Bog će primiti dobrovoljne priloge. Oni koji daju priloge moraju to cijeniti kao posebnu prednost.”—Counsels on Stewardship, str. 215.
petak
15. lipnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako onaj koji prima milostinju može postati i davatelj milostinje?
2. Kakvo treba biti naše dobročinstvo, u usporedbi s onim drevnih Iz raelaca?
3. Koji nas primjeri velikodušnosti iz Kristovih dana trebaju inspirirati?
4. Kakvu pouku za nas predstavlja duh koji su pokazivali pripadnici ranokršćanske crkve?
5. Kako se duh samoodricanja pionira sadašnje istine može oživjeti i danas?
12. Lekcija
subota, 23. lipnja, 2012.
Obasjati cijeli svijet
“Idite po svemu svijetu i propovijedajte evanđelje svakom stvorenju.” (Marko 16:15).
“Oni koji se raduju dragocjenoj svjetlosti istine trebaju osjećati gorljivu želju da je šire posvuda.”—Counsels on Stewardship, str. 42.
Pročitati:
Svjedočanstva, sv 9, str. 47-57 (51-60 orig.); Ibid., sv 3, str. 345-357 (382-385 orig.)
nedjelja
17. lipnja
1. ODGOVOR NA MAKEDONSKI VAPAJ
a. Iako je literatura moćno misionarsko oruđe, koji korak moramo poduzeti da bismo upotpunili evanđeoski nalog? Matej 28:18-20. Na koji se jedini način ova potreba za marljivim evanđeoskim rad¬nicima može zadovoljiti? Izaija 52:7, 8.
“Kad bi svi vjerno donosili desetak kako bi bilo dovoljno hrane u kući Božjoj, bilo bi dovoljno sredstava za uzdržavanje radnika kako u našim, tako i u stranim misijama. Iako knjige i ostali tiskani materijali o sadašnjoj istini obasipaju obiljem znanja sve krajeve svijeta, ipak se misionarska aktivnost mora organizirati u raznim mjestima. Riječi o vječnom životu i spasenju moraju se čuti s usana živih propovjednika. Polja otvorena za misionarski rad pozivaju radnike da dođu. Žetva je dozrela i usrdan makedonski vapaj za radnicima čuje se sa svakog kraja svijeta.”—Counsels on Stewardship, str. 39.
b. Koje se djelo hitno treba izvršiti? Marko 16:15.
“Opsežnost našeg djela poziva narod Božji da ude darežljiv. U Africi, Kini i Indiji je tisuće, milijuni onih koji nisu čuli poruku istine za sadašnje vri¬jeme. Moramo ih opomenuti. Otoci na morima čekaju da prime spoznaju o Bogu.”—Svjedočanstva, sv. 9, str. 47 (51 orig.)
ponedjeljak
18. lipnja
2. VAŽNOST DESETKA KOJI PRIPADA BOGU
a. Kako Nadahnuće naglašava osobnu, ljudsku ulogu u djelu spašavanju duša? Rimljanima 10:13-15. Kako svi mi možemo biti uključeni u to? Otkrivenje 22:17.
“Propovijedanje evanđelja je Bogom određen način za obraćanje duša. Lju¬di moraju čuti poziv evanđelja da bi bili spašeni. Da bi taj poziv stigao do njih, netko im mora propovijedati a propovjednik mora biti poslan. Da bi se osigu¬rala sredstva za slanje misionara u siromašna i neobrađena polja neophodno je da u riznici postoje fondovi za to. Budući da su to jasne činjenice, kako oni koji tvrde da slijede Krista mogu potkradati Bogu talente koje im je povjerio u obliku desetka i prinosa? Zar to nije uskraćivanje kruha gladnim dušama? Uskraćivanje sredstava na koje Bog polaže apsolutno pravo i koje je On pred¬vidio za spasenje duša, sigurno će donijeti prokletstvo onima koji na taj način zakidaju Njegovo djelo. Duše za koje je Krist umro bivaju lišavane prednosti da čuju istinu zato što ljudi odbijaju provesti mjere koje je Bog predvidio za prosvjećivanje izgubljenih.”—The Home Missionary, 1. travnja, 1895.
b. Što Bog zahtijeva ako zanemarimo na vrijeme predati mu Njegov desetak? Levitski 27:31. Koje iskustvo jedne mjesne crkve iz 1889. može sve nas danas ohrabriti?
“Neki od onih koji nisu pravedno ispunjavali svoju dužnost prema Bogu i stalno su se odvajali od Njega, počinju nadoknađivati ono što su zadržavali za sebe. Jedan brat koji nije davao desetak dvije godine, sada je tajniku konfe¬rencije predao sav desetak koji je za to vrijeme zadržavao i kamatu u iznosu od 571,50 dolara. Zahvaljujem Gospodu što je skupio snage da to učini. Drugi brat dao je 300 dolara. Jedan čovjek koji je u tolikoj mjeri otpao od Boga da nije bilo skoro nikakve nade da će se ikada vratiti na pravi put, priložio je iznos od 1000 dolara. Predloženo je da se ti dugo zadržavani deseci i prilozi ulože u Misiji za centralnu Europu; na taj način je tim i božićnim donacijama u toj crkvi sakupljeno oko 6 000 dolara za misije.”—Svjedočanstva, sv 5, str. 606 (643, 644 orig.)
utorak
lipnja
3. VJERNOST U SPOSOBNOSTI PREDVIĐANJA
a. Kakav je prigovor upućen protiv Marijine plemenitosti prema Isusu? Ivan 12:3-6. Kako je Krist pohvalio Marijinu gestu i kako se nas upozorava protiv davanja sličnih prigovora danas? Marko 14:7-9.
“Mi napredujemo, ali na svakom koraku moramo ukloniti predrasude i pogrešne ideje. To je bio slučaj i sa svakim reformatorskim pokretom koji se ikada u povijesti pojavio. Za neke malovjerne i sebične ljude koji samo vole čuvati novac svaki napredan pothvat najčešće nagovještava nesreću i pred¬stavlja prekomjerno trošenje sredstava. Oni zaključuju - poput sirotog Jude kad je Marija izlila skupocjeno ulje na Kristovu glavu - čemu takvo rasipa¬nje? To se, reče on, moglo prodati i a novac dati siromašnima. Uvijek iznova kad se poduzme neki napredan korak, oni pažljivi misle da će sve to otići u propast; ali kad se bitka unatoč svim neizvjesnostima zadobije, oni slave pobjedu kao znak da je Bog bio u tom djelu. Kad se po svemu u potpunosti pokaže da Bog vodi djelo, da je nevjerovanje potisnuto, onda se one koji su predvodili u djelu, čija je sposobnost predviđanja bila veća i bolja od ostalih, koji su ustrajali protiv svakog protivljenja, pozdravlja kao ljude koji su po¬dignuti u pravom trenutku i vođeni Božjim Duhom. Shvaćaju li oni ljudi koji su preprečivali put, što su zapravo učinili? Uviđaju li da su svojim novčanim doprinosom, svojom snagom, vjerom i hrabrošću mogli djelo učiniti daleko moćnijim i utjecajnijim, i da su počinili grijeh što su sve to zanemarili? . . .
“O, kad bismo se toliko približili križu da možemo gledati Božjim očima i činiti ono što On želi da činimo.”—The Review and Herald, 5. veljače, 1884.
b. Koja stvarnost bi nas sada trebala probuditi? Ivan 4:35, 36.
“Novac koji je potreban za napredak djela evanđelja neće se stvoriti na neki misteriozan način i nevidljivim, tajnovitim silama. Bog nas neće zasuti novcem s neba da bismo radili posao koji nam je On odredio: širiti istinu po svijetu i spašavati duše za vječni život. On je svoj narod učinio upra¬viteljima Svojih dobara da bi ih se koristilo na slavu Njemu i na blagoslov čovječanstva.”—The Home Missionary, 1. travnja, 1895.
srijeda
20. lipnja
4. UKUSNA SOL
a. Kakvo ohrabrenje ali i opomenu Krist upućuje svima koji ga žele proslaviti? Matej 5:13.
“Koliko bi svaki vjeran upravitelj radije trebao u skladu s primanjima uvećati darove za Božju riznicu, umjesto da umanjuje svoje priloge i za jednu mrvicu! Kome on služi? Za koga on priprema priloge? - Za Onoga o kojem ovisi svaka dobra stvar u kojoj on uživa. Stoga neka nitko od nas tko prima Kristovu milost ne dopusti da nas se anđeli moraju zasramiti, i da se Isus mora zasramiti što nas zove braćom. . . .
“Oni koji primaju Njegovu milost, koji promatraju križ s Golgote, neće pitati koliko bi trebali dati nego će osjećati da je i najbogatiji dar premalen, da je sve neproporcionalno u odnosu na velik dar jedinorođenog Sina vječnoga Boga. Samoodricanjem će i najsiromašniji pronaći način da barem nešto uz¬vrate Gospodu.”—Counsels on Stewardship, str. 200.
b. Kako treba širiti sadašnju istinu po svijetu? Propovjednik 11:1, 6.
“Široka polja zemlje čekaju da ih se obradi. U smjernoj ovisnosti o Bogu vjerne obitelji trebaju naseljavati neobrađena mjesta Njegovog vinograda. Kao nagradu za svoju samopožrtvovnost da bi posijali sjeme istine oni će požnjeti bogatu žetvu.”—The Review and Herald, 26. kolovoza, 1902.
c. Kako glasi najhitniji poziv danas i zašto? Matej 9:36-38.
“Tko snosi krivicu za propadanje duša koje nisu upoznale Boga i koje nisu imale priliku čuti razloge naše vjere? Koju obvezu ima crkva prema svijetu koji propada bez evanđelja? Sve dok ne bude više odlučnih samoodricanja kod onih koji tvrde da vjeruju u istinu, sve dok ne bude više odlučne vjernosti u donošenju svih desetaka i priloga u riznicu, sve dok planiranje djela u tom pogledu ne bude temeljitije i dalekosežnije nego do sada, mi nećemo ispuniti nalog da idemo u cijeli svijet i propovijedamo Krista svakom stvorenju.”— The Home Missionary, 1. travnja, 1895.
četvrtak
21. lipnja
5. OBASJATI SVAKI KUTAK
a. Što će biti slavan rezultat evanđeoskog naloga i kako mi možemo biti blagoslovljeni sudjelujući u njemu? Otkrivenje 18:1.
“Cijelo nebo s dubokim zanimanjem gleda na crkvu da vidi što njeni članovi individualno poduzimaju da bi obasjali one koji su u tami. Polje je cijeli svijet i mnoga vrata se otvaraju, djelo se toliko proširilo da to nadilazi količinu sred¬stava potrebnih da bi se podmirile potrebe. Gospod je godinama upozoravao svoj narod da ograniči svoje želje, da se ne izlaže nepotrebnom trošenju no¬vca. Ali usprkos savjetu Onoga koji otpočetka vidi kraj, koliko je novca bilo potrošeno bez stvarne potrebe! Olako se shvaćalo dana upozorenja i ljudi su pogrešno tumačili, odbacivali ili izvrtali Božji savjet da bi nastavili svoje am¬biciozne projekte iako su - zahvaljujući takvom postupanju - znatna sredstva, kojima je Bog mogao biti proslavljen a širenje Njegove istine potpomognuto, potpuno izgubljena za Njegovo djelo. Bog je u svojoj milosti počastio čovjeka dajući mu zadaću suradnika s nebeskim bićima kako bi svjetlost istine mogla zasjati u svim dijelovima svijeta. Gospod ima svoje predstavnike koji će ak¬tivno sudjelovati u najtežem sukobu koji je svijet ikada vidio. Ako radnici ostanu ponizni učeći se svakog dana u Kristovoj školi krotkosti i poniznosti srca, Gospod Isus Krist će surađivati s njima. Onaj koji surađuje s Kristom iskusit će da prenoseći nebeske blagoslove na druge i sam biva blagoslovljen. Osvjedočit će se u istinitost riječi: ‘tko napaja i sam će biti napojen’ (Izreke 11:25).”—The Review andHerald, 27. veljače, 1894.
petak
22. lipnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. U kojem smislu je literatura ograničena u spašavanju duša?
2. Što otkriva važnost preciznosti u desetkovanju?
3. Kako mi možemo doći u opasnost da ponovimo Judin grijeh?
4. Što trebamo imati na umu kad odlučujemo koliko ćemo dati za Kris ta?
5. Kako će svijet biti prosvijetljen, bili mi uključeni u to djelo ili ne?
13. Lekcija
subota, 30. lipnja, 2012.
Naša posljednja prilika!
“Meni valja raditi djela onoga koji me posla dok je dan: doći će noć kad nitko ne može raditi.” (Ivan 9:4).
“Približavamo se kraju ovozemaljske povijesti i razne grane Božjeg djela moraju napredovati s mnogo više samopožrtvovnosti nego što se to do sada činilo.”—Evangelism, str. 631.
Pročitati:
Svjedočanstva, sv 4, str. 453-462 (476-485 orig.); Ibid., sv 6, str. 412-420 (445-453 orig.)
nedjelja
24. lipnja
1. PRIJE NEGO SE ŽIVOT UGASI
a. Kakvoj stvarnosti smo svi neizbježno podčinjeni? Hebrejima 9:27. O čemu stoga trebamo svi najozbiljnije razmišljati - bilo da smo stari, mladi, bolesni ili zdravi? Rimljanima 12:11.
“Često se događa da aktivan poslovan čovjek umre iznenada, bez ikakvih nagovještaja da mu prijeti smrt, a kad se razmotri njegovo vođenje poslova, ispostavi se da je sve u krajnjoj nesređenosti. U nastojanju da se sredi njegova ostavština, troškovi odvjetničkih usluga odnose najveći dio, ako ne i cijelu imovinu, dok su supruga i djeca kao i Božje djelo potpuno zakinuti. Vjerni upravitelji Gospodnje imovine uvijek znaju kako stoji njihov posao i, kao mudri ljudi, bit će spremni na bilo kakvu izvanrednu okolnost. Ako se vrijeme milosti za njih iznenada završi, oni neće ostaviti toliku zamršenost onima koji su pozvani srediti njihovu ostavštinu poslije njih.
“Mnogi se ne odlučuju napisati oporuku dok su još dobroga zdravlja. Međutim, naša braća trebaju poduzeti tu mjeru opreza. Oni u svako doba trebaju znati kakvo je njihovo financijsko stanje, ne dopuštajući da im posao ostane nesređen. Oni trebaju urediti svoju imovinu na takav način da je mogu mirno ostaviti bilo kad.”—Svjedočanstva, sv. 4, str. 458, 459 (482 orig.)
b. Što trebamo uzeti u obzir pri planiranju naše oporuke? Izaija 38:1.
ponedjeljak
25. lipnja
2. PRIPREMA ZA KRAJ ŽIVOTA
a. Budući da se gube velike sume novca iz razloga što ljudi umiru bez napisane oporuke, na koju potrebu se treba usmjeriti pažnja vjernika? 1 Korinćanima 4:2.
“Neke oporuke su sastavljene tako nevješto i neodređeno da ih zakoni o nasljeđivanju proglašavaju nevažećima i tako djelo Božje gubi tisuće dolara. Naši se članovi trebaju osjećati ozbiljno odgovornima i kao Božji vjerni sluge savjesno i na vrijeme upotrijebiti svoje znanje u tom pogledu, i tako osigurati Gospodu ono što mu pripada.
“Mnogi pokazuju nepotrebnu osjetljivost u tom pogledu. Oni smatraju da bi ispitivati stare i iznemogle o tome kakve namjere imaju sa svojom im¬ovinom značilo stupati na zabranjeno tlo. Ali ovo predstavlja dužnost isto tako svetu kao što je i dužnost propovijedati Riječ Božju u cilju spašavanja duša. Moramo imati na umu činjenicu da su ovdje u pitanju pojedini koji u svojim rukama drže sredstva ili imovinu koju im je Bog povjerio, i da oni upravo namjeravaju svoju dužnost u svojstvu upravitelja prenijeti na druge. Treba li dopustiti da sredstva koja im je Bog pozajmio da bi ih uložili u Nje¬govo djelo, dospiju u ruke nevjernika samo zato što su im oni rođaci? Zar im kršćani, zabrinuti za buduće dobro takve svoje braće i za dobro djela Božjeg, ne trebaju pomoći u pravednoj raspodjeli njihove imovine u mudroj upotrebi talenata koje im je Gospod dao? Zar da njihova braća mirno gledaju kako oni završavaju svoj život zakidajući Božju riznicu? To bi predstavljalo strašan gubitak i za njih same i za djelo Božje; jer ostavljajući sredstva u rukama onih kojima nije stalo do istine Božje, oni bi praktički učinili isto što i onaj sluga u Kristovoj paraboli koji je svoj talent zamotao u ubrus i zakopao u zemlju.”— Svjedočanstva, sv 4, str. 455, 456 (479 orig.)
“Smrt neće doći ni dan ranije, braćo moja, samo zato što ste zapisali svoju oporuku. Kad ostavljate svoju imovinu oporukom svojim rođacima, nemojte si dozvoliti da zaboravite Božje djelo. Vi ste njegovi upravitelji koji imaju u rukama Njegovu imovinu i Njegovi zahtjevi vam trebaju biti na prvom mje¬stu. Dakako da ne smijete zaboraviti ni na vašu suprugu i djecu - treba pre¬dvidjeti i za njih ono što im je potrebno. Ali nemojte, samo zato jer je to običaj, u svoju oporuku unijeti dugačak popis rođaka koji nisu u potrebi.”— Ibid., str. 459 (482 orig.)
b. Bili mi živi ili umrli, što Gospod očekuje da svatko od nas zapamti? Rimljanima 14:8, 12.
utorak
26. lipnja
3. ZAVRŠNO DJELO
a. Koja je naša dužnost u ovim posljednjim danima? 1 Solunjanima 5:1-6; Zaharija 10:1. Kako možemo primiti kasnu kišu ili “osvježenje”? Djela 3:19-21.
“Veliko izlijevanje Božjeg Duha koje će obasjati cijelu zemlju Njegovom slavom neće doći dok ne budemo imali prosvijetljene ljude koji iz iskust¬va znaju što znači surađivati s Gospodom. Kad budemo u potpunosti i cije¬lim srcem posvećeni Kristovoj službi, Bog će to priznati izlijevanjem svog Duha u punoj mjeri; ali to se neće dogoditi sve dok velika većina pripadnika crkve ne postanu suradnici Božji. Bog ne može izliti svog Duha sve dok su sebičnost i popuštanje svojim sklonostima toliko prisutni, sve dok prevladava duh izražen u Kajinovom izgovoru: ‘Zar sam ja čuvar brata svoga?’ (Postanak 4:9).”—Counsels on Stewardship, str. 52.
“Bog poziva svoje sluge da opomenu uspavan svijet, mrtav u prijestupima i grijesima. On traži dobrovoljne darove od onih čija su srca u djelu, koji osjećaju teret za duše kako ne bi propale nego imale vječni život.”—Svjedočanstva, sv 6, str. 413 (446 orig.)
b. Što danas prije svega moramo imati na umu, bilo kao pojedinci, bilo kao crkvena organizacija? Propovjednik 8:5; Ivan 9:4.
“Sada je vrijeme da poslušamo nalog našeg Spasitelja: ‘Prodajte, što im¬ate, i dajte od toga milostinju! Pribavite sebi torbe, što ne stariju, neprolazno blago u nebu...’ (Luka 12:33). Sada je vrijeme da naši vjernici smanjuju svoju imovinu a ne da je povećavaju. Nalazimo se pred samim odlaskom u bolju zemlju - u nebesku domovinu. Stoga se ne osjećajmo stanovnicima ove ze¬mlje, već nastojimo blago stečeno na ovom svijetu učiniti što je moguće man¬jim.”—Ibid., sv. 5, str. 152.
“S kojim ciljem trebamo nagomilavati blago? Zar zato da bi ga uništio oganj posljednjeg dana? Zar ćemo sakupljati zlato i srebro da bi to bilo svjedočanstvo protiv nas na dan suda - da bi kao oganj progutao tijelo naše? Zar ćemo ostati nerazdvojno vezani za svoju imovinu sve dok ista ne dospije u ruke naših neprijatelja? Dolazi vrijeme kad oni koji drže Božje zapovijedi neće moći ni kupovati ni prodavati. U što ćemo tada moći uložiti svoje kuće i zemlju, ušteđevinu u banci i pokretnu imovinu? Sada je vrijeme da svoje blago uložimo tamo gdje će biti osigurano zauvijek.”—The Review and Her¬ald, 6. prosinca, 1887.
srijeda
27. lipnja
4. PRAKTIČNA PRIPREMA
a. Zašto se Krist još nije vratio? 2 Petrova 3:9. Kako možemo izbjeći gubitak svih naših dobara u svjetlosti proročanstva koje će se uskoro ispuniti? Izaija 2:20; Ezekiel 7:19; Psalam 96:2-8.
“Kad bi naša braća procjenjivala vrijednost duša u svjetlosti onoga što je Krist platio za njihovo spasenje, oni bi znali da su te duše neusporedivo vije- dnije od kuća i zemljišnih posjeda, zlata i dragog kamenja, ili visokih položaja i počasti na ovom svijetu.”—The Review and Herald, 5. veljače, 1884.
“Djelo Božje treba se sve više širiti i kad bi pripadnici Božjeg naroda poslušali Njegove savjete, oni ne bi tako mnogo svojih sredstava zadržavali u svojim rukama da bi ih konačno progutao sveopća vatra posljednjeg dana. Svoje blago oni trebaju ulagati tamo gdje hrđa i moljac ne mogu uništavati; i tada im srca neće tom užadi biti vezana za ovaj svijet.”—Counsels on Stew¬ardship, str. 60.
b. Što Krist obećava svima onima koji se vjernim žrtvovanjem oz¬biljno pripremaju za Njegov dolazak? Izaija 33:14-17.
“Stvaranje bilo kakvih zaliha za naše zemaljske potrebe u vrijeme nevolje suprotno je učenju Biblije. Vidjela sam da kad bi sveti imali zalihe hrane u kući ili na poljima u vrijeme nevolje, kad zemljom vladaju mač, glad i epi¬demije, sve bi to od njih uzele nasilne ruke a stranci požnjeli njihova polja. To će biti vrijeme kad trebamo u potpunosti vjerovati Bogu i On će se pobrinuti za nas. Vidjela sam da će nam u to vrijeme biti osigurani kruh i voda i nećemo trpjeti oskudicu ili glad jer Bog može prostrijeti stol za nas i u divljini. Kad bi bilo potrebno, On bi nam poslao gavrane da nas nahrane kao što je to učinio za Iliju, ili dao da pada mana s neba kao što je to učinio za Izraelce.
“Kuće i zemljišta neće biti od koristi svetima u vrijeme nevolje jer će oni tada morati bježati pred pobješnjelom ruljom, u to vrijeme svoju imovinu neće moći uložiti za napredak djela sadašnje istine. Pokazano mi je da je Božja volja da se sveti oslobode svakog bremena prije nego dođe vrijeme nevolje, i učine zavjet s Gospodom kroz žrtvu. Ako svoje imanje stave na ol¬tar i najiskrenije pitaju Gospoda što im je činiti, On će ih poučiti o tome kad je potrebno da se oslobode tih stvari. Tada će oni biti slobodni u vrijeme nevolje i neće biti ničega što bi ih sputavalo.”—Rani spisi, str. 59 (56, 57 orig.)
četvrtak
28. lipnja
5. VELIK DOBITAK KAO REZULTAT PRAVOG ULAGANJA
a. U što je najbolje danas ulagati i zašto? Luka 12:32-34.
“Budimo iskreni prema Bogu. Svi blagoslovi koje uživamo dolaze od Njega i ako nam je On povjerio talente u obliku sredstava kako bismo pomagali Njegovo djelo, trebamo li ih zadržavati? Trebamo li reći: ‘Ne, Gospode, mo¬joj djeci to ne bi bilo drago i stoga se upuštam u rizik da ne poslušam Boga’, zakopavajući Njegov talent u zemlju?
“Ne smije biti odlaganja. Djelo Božje traži vašu pomoć. Molimo vas, kao Božje upravitelje, da Njegova sredstva stavite na raspolaganje kako bi se osi¬gurale mogućnosti zahvaljujući kojima će mnogi dobiti priliku da nauče što je istina.”—Counsels on Stewardship, str. 44, 45.
b. Što će Gospod izreći na kraju vremena? Psalam 50:3-5. Kako će svi oni koji učine zavjet žrtvom biti bogato nagrađeni? 1 Korinćanima 15:57, 58.
“Nagrada čeka nesebične radnike koji su svim svojim srcem u Božjem djelu i ulaze u nova polja, i one koji svojim dobrovoljnim prilozima njima pomažu. Oni koji sudjeluju u aktivnoj službi u vinogradu i oni koji daju od svojih sre¬dstava da bi podržali te radnike dijelit će nagradu vjernog i dobrog sluge. . . .
“Samoodricanje koje su prakticirali da bi podržali djelo, više im niti ne dolazi na um. Dok - kao spomenike božje milosti i otkupiteljske ljubavi - proma¬traju duše za koje su se trudili da ih pridobiju za Krista, i sada ih vide spašene, zauvijek spašene - usklici odavanja zahvalnosti i slave Bogu odzvanjaju nebesima.”—Ibid., str. 348, 349.
petak
29. lipnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Koje praznovjerje o pisanju oporuke narušava Božje djelo?
2. Zašto ne trebamo zanemariti govorenje o sastavljanju oporuka?
3. Što je jedan od razloga da mnogi neće primiti kasnu kišu (pozni da- žd)?
4. Što trebamo razumjeti prije nego što se približi vrijeme nevolje?
5. Kako i kad ćemo dobiti kamatu na blago uloženo u nebo?